2007
DOI: 10.1093/aesthj/ayl040
|View full text |Cite
|
Sign up to set email alerts
|

The Literary Origins of the Cinematic Narrator

Help me understand this report

Search citation statements

Order By: Relevance

Paper Sections

Select...
1

Citation Types

0
1
0
1

Year Published

2014
2014
2023
2023

Publication Types

Select...
6
1

Relationship

0
7

Authors

Journals

citations
Cited by 19 publications
(2 citation statements)
references
References 0 publications
0
1
0
1
Order By: Relevance
“…U težnji da teoriju pripovedanja oslobode svega što bi je nedvosmisleno vezivalo za jezik i verbalnu komunikaciju, transmedijalni naratolozi su napustili i druge ključne pojmove tradicionalnih naratoloških analiza: pored razlikovanja fabule i sižea, na meti postklasičnog preispitivanja se našla i figura pripovedača, koju je većina klasičnih naratologa smatrala za conditio sine qua non narativnosti. U tome se transmedijalna naratologija nadovezala na tradiciju započetu u radovima teoretičara filma, poput Dejvida Bordvela, koji su, nastojeći da proučavanje filmske naracije oslobode robovanja "književnoj paradigmi" (Thompson- Jones, 2007), odbacivali ideju da pripovedanja nema bez pripovedača kao "antropomorfnu fikciju" (Bordwell, 1985: 62). Premda neki pobornici transmedijalne 4 Istraživanja ove vrste još nisu dala dovoljno zaista značajnih rezultata: ako se izuzmu pojedinačni vredni uvidi i analize u zbornicima poput Narrative across Media , Storyworlds across Media (Ryan i Thon, 2014) i Narratology in the age of cross-Disciplinary Narrative Research (Heinen i Sommer, 2009), najambiciozniji pokušaj ove vrste je studija Transmedial Narratology and contemporary Media culture (Thon, 2016).…”
Section: Transmedijalna Naratologija Iz Perspektive Klasičnih Teorija Pripovedanjaunclassified
“…U težnji da teoriju pripovedanja oslobode svega što bi je nedvosmisleno vezivalo za jezik i verbalnu komunikaciju, transmedijalni naratolozi su napustili i druge ključne pojmove tradicionalnih naratoloških analiza: pored razlikovanja fabule i sižea, na meti postklasičnog preispitivanja se našla i figura pripovedača, koju je većina klasičnih naratologa smatrala za conditio sine qua non narativnosti. U tome se transmedijalna naratologija nadovezala na tradiciju započetu u radovima teoretičara filma, poput Dejvida Bordvela, koji su, nastojeći da proučavanje filmske naracije oslobode robovanja "književnoj paradigmi" (Thompson- Jones, 2007), odbacivali ideju da pripovedanja nema bez pripovedača kao "antropomorfnu fikciju" (Bordwell, 1985: 62). Premda neki pobornici transmedijalne 4 Istraživanja ove vrste još nisu dala dovoljno zaista značajnih rezultata: ako se izuzmu pojedinačni vredni uvidi i analize u zbornicima poput Narrative across Media , Storyworlds across Media (Ryan i Thon, 2014) i Narratology in the age of cross-Disciplinary Narrative Research (Heinen i Sommer, 2009), najambiciozniji pokušaj ove vrste je studija Transmedial Narratology and contemporary Media culture (Thon, 2016).…”
Section: Transmedijalna Naratologija Iz Perspektive Klasičnih Teorija Pripovedanjaunclassified
“…As pointed out by Alber and Fludernik, 'the question of who (or what) mediates a film as a whole remains highly disputed' (Alber and Fludernik 2009, 183). See for instance Bordwell (1988) and Thomson-Jones (2007) for a challenge to the idea of the presence of narrators in film. 6.…”
mentioning
confidence: 99%