The Literary Origins of the Cinematic Narrator

Transmedijalna naratologija u proučavanju video igara

“…U težnji da teoriju pripovedanja oslobode svega što bi je nedvosmisleno vezivalo za jezik i verbalnu komunikaciju, transmedijalni naratolozi su napustili i druge ključne pojmove tradicionalnih naratoloških analiza: pored razlikovanja fabule i sižea, na meti postklasičnog preispitivanja se našla i figura pripovedača, koju je većina klasičnih naratologa smatrala za conditio sine qua non narativnosti. U tome se transmedijalna naratologija nadovezala na tradiciju započetu u radovima teoretičara filma, poput Dejvida Bordvela, koji su, nastojeći da proučavanje filmske naracije oslobode robovanja "književnoj paradigmi" (Thompson- Jones, 2007), odbacivali ideju da pripovedanja nema bez pripovedača kao "antropomorfnu fikciju" (Bordwell, 1985: 62). Premda neki pobornici transmedijalne 4 Istraživanja ove vrste još nisu dala dovoljno zaista značajnih rezultata: ako se izuzmu pojedinačni vredni uvidi i analize u zbornicima poput Narrative across Media , Storyworlds across Media (Ryan i Thon, 2014) i Narratology in the age of cross-Disciplinary Narrative Research (Heinen i Sommer, 2009), najambiciozniji pokušaj ove vrste je studija Transmedial Narratology and contemporary Media culture (Thon, 2016).…”

Cinematic voices in Louis Malle’s adaptation of Raymond Queneau’sZazie dans le métro

“…As pointed out by Alber and Fludernik, 'the question of who (or what) mediates a film as a whole remains highly disputed' (Alber and Fludernik 2009, 183). See for instance Bordwell (1988) and Thomson-Jones (2007) for a challenge to the idea of the presence of narrators in film. 6.…”