The “Hard Core” and “Periphery” of Criminal Law in the Jurisprudence of the European Court of Human Rights

Abstract

Europski sud za ljudska prava već se desetljećima bavi pitanjem procesnih jamstava u postupcima koji nalikuju kaznenom (npr. prekršajnim ili upravno-kaznenim). Praksa Suda može se podijeliti u dva razdoblja. Prvo je počelo presudom Engel i drugi protiv Nizozemske, kojom je Sud pojam kaznene optužbe protumačio nezavisno od njezine klasifikacije u nacionalnom pravu. U tom je razdoblju načelno vrijedilo sljedeće pravilo: ako je optužba ocijenjena kaznenom, tada su se u pripadajućem postupku morala poštivati sva procesna jamstva koja Konvencija predviđa za kaznene postupke. Početak drugog razdoblja označila je presuda Jussila protiv Finske, u kojoj je prihvaćen standard prema kojem se u predmetima koji ne pripadaju jezgri kaznenog prava konvencijska jamstva iz čl. 6. ne moraju primjenjivati u svojem punom opsegu. Takvo je shvaćanje predstavljalo prekretnicu u praksi Suda o procesnim jamstvima u kaznenom sličnim postupcima. Rad donosi analizu te značajne presude i kasnije prakse Suda o kriterijima pomoću kojih razlikuje „jezgru“ od „periferije“ kaznenog prava.