Summer Refectory of the Pauline Monastery in Lepoglava – Creation, Destruction and Retrieval

Abstract

sažetak: U članku se obrađuje kronologija nastanka i sudbina prostorije ljetnog refektorija u nekadašnjem pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Refektorij je formiran kao najveća samostanska prostorija prilikom izgradnje zapadnog krila u 17. stoljeću, a u 18. stoljeću je bogato opremljen zidnim slikama i štukaturom. Prenamjenom samostana u kaznionicu u 19. stoljeću počinje njegova dugogodišnja degradacija, ponajprije korištenjem u neprimjerene kaznioničke svrhe, a osobito rušenjem svoda u potresu 1880. godine. U to se doba također uočavaju prva nastojanja za njegovo očuvanje, u smislu dokumentiranja, istraživanja i valorizacije, u čemu se ističe djelovanje Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Izidora Kršnjavog te osobito slikarski rad Ferdinanda Quiquereza koji je izradio kopiju cijele dekoracije refektorija na kartonima u akvarelu. Refektorij, nadalje, teško stradava u Drugom svjetskom ratu, kad zbog rušenja gornjih etaža zapadnog krila samostana nekoliko godina ostaje nenatkriven. Do početka ovog stoljeća držalo se da ništa od nekadašnje dekorativne opreme refektorija nije sačuvano, međutim, konzervatorskim istraživanjima pronađeni su naslikani medaljoni s likovima pavlinskih dobrotvora na istočnom zidu, naslikane lunete na sjevernom i južnom zidu, kao i zazidana grota sa štuko kipovima. U članku se, osim rezultata konzervatorskih istraživanja, analiziraju i smjernice za obnovu.

Kuća Grlečić-Jelačić na Trgu sv. Marka 9 u Zagrebu

“…48 Zanimljivo je da je u spomenutoj viničkoj kuriji stolarija salona sa zidnim slikama također bila fladrana, i to tako da su vratna krila bila bojena tamnosmeđom bojom s naslikanim svijetlim godovima, ali su okviri uklada bili tamnije smeđe nijanse, gotovo crni, a same uklade vrlo svijetle s tamnije sjenčanim godovima. 49 Obnovom pročelja i unutrašnjosti Jelačićeve kuće, formirana je nova važna faza njezina povijesnog razvoja koja ima stilske karakteristike klasicizma. Važno je naglasiti da je pritom zadržano možda najkvalitetnije prostorno-oblikovno obilježje iz ranijih faza, Grlečićevo barokno stubište, po čemu možemo zaključiti da se tim projektima poštivalo zatečeno stanje prostora, ali mu je pridodano novo suvremeno klasicističko oblikovanje, kako u unutrašnjosti tako i na vanjštini.…”