Status of orofacial musculature and articulation in children who stutter

Abstract

Uvod. Disfunkcija orofacijalne muskulature kod dece je jedan oduzroka nastanka artikulacionih poremećaja, a ako su smetnje artikulacijaudružene sa mucanjem, komunikacija je upadljivo otežana.Cilj istraživanja je bio da se uporedi stanje oralne praksije i artikulacijeglasova kod dece osnovnoškolskog uzrasta koja mucajusa stanjem oralne praksije i artikulacije glasova dece istog uzrastakoja ne mucaju.Metode. Uzorak se sastojao od eksperimentalne grupe koju je činio31 pacijent Zavoda za psihofiziološke poremećaje i govornupatologiju „Prof. dr Cvetko Brajović“ i kontrolne grupe od 31 detetaosnovnoškolskog uzrasta koja nisu mucala. Od instrumenata je primenjen:Globalni artikulacioni test, Test oralne praksije (TOP) kaoi Test za funkcionalno ispitivanje orofacijalne muskulature. U statističkojanalizi korišćen je Hi-kvadrat test, Fisher-ov egzaktan test,Kruskal-Wallis-ov test, i Spearman-ov Ro koeficijent.Rezultati. Raspodela pacijenata po stepenu mucanja nije ravnomerna,a najviše je bilo pacijenata sa umerenim stepenom mucanja(χ2 = 6,45; p = 0,0397). Na TOP uočene su statistički značajne razlikeizmeđu grupa u ocenama za ajtem oblizivanje i lepeza (p < 0,05).Poređenje rezultata TOP i stepena mucanja pokazalo je da rezultatitestiranja ni za jednu od varijabli ispitanih TOP ne zavise od stepenamucanja. Na Testu za funkcionalno ispitivanje orofacijalne muskulaturerezultati pokazuju da samo u ajtemu oblizivanja postojistatistički značajna razlika (χ2=3,72; p ≈ 0,05). Na Globalnom artikulacionomtestu, utvrđena je statistički značajna razlika izmeđuispitivane i kontrolne grupe u izgovoru glasova D i R.Zaključak. Kod dece u osnovnoškolskom uzrastu koja mucaju kaoi kod one koja ne mucaju prisutan je određeni stepen nemogućnostipravilnog izvođenja pokreta oralne praksije kao i nepravilnaartikulacija. Nije dokazano da disfunkcija orofacijalne muskulatureznačajno utiče na pojavu mucanja.