Problem ekohistorije u misli Milana Polića

Abstract

Radom bismo htjeli povezati nekoliko dimenzija rasprave o odnosu bioetike i obrazovanja. Prvo, htjeli bismo njime pridonijeti raspravi o filozofiji odgoja, posebno promišljajući sadržaje i probleme filozofije odgoja, kako je to učinio hrvatski filozof Milan Polić (1946. - 2015.). Drugo, htjeli bismo osvijetliti sklop bioetičkih problema, posebno sagledanih i kuta obrazovanja, budući da je bioetika i akademsko područje znanja i društveni pokret, konkretno, misaono i životno nastojanje da se promijene okolnosti i dosezi ljudskog života s namjerom da bude manje destruktivan po život u cjelini. Rečeno po definiciji uključuje probleme obrazovanja. Treće, htjeli bismo jednom iznova ocrtati potrebe unošenja bioetičkih sadržaja, a mogli bismo reći i „bioetičkog načina mišljenja“, u strukture akademskog obrazovanja, posebno u programe učiteljskih i odgojiteljskih studija. I u ovoj stvari Polićeva misao može biti od pomoći, iako, kako nastojimo prikazati u ovom radu, Milan Polić zadržava čvrsta uvjerenja u antropocentričke konstrukcije i njihovu realnu primjenu u životu. Unatoč tome, posebno s pozicija njegove kritike obrazovnih sustava, njegova misao može nam biti značajni poticaj za bioetička promišljanja sadržaja obrazovnih procesa i sustava odgoja i obrazovanja u cjelini, što se između ostaloga vidi i u domišljatom korištenju koncepta ekohistorije.