Predškolski odgoj i obrazovanje kao socijalna investicija

Abstract

Ključne riječi: predškolski odgoj i obrazovanje, kognitivni razvoj, socijalni razvoj, programi ranog razvoja, analiza troškova i koristi. UVODJedna od najvažnijih funkcija institucionaliziranog predškolskog odgoja i obrazovanja je priprema djece za školu. Ta funkcija je važna za pojedinca, obitelj i društvo u cjelini zbog nekoliko razloga. Prvi je, kao što stručnjaci iz različitih disciplina naglašavaju, taj da se najvažnije sposobnosti razvijaju tijekom prvih 5 godina života, a kasnije sposobnosti mogu

Suvremeni Odgojitelj Kao Pedagoški Praktičar

“…Odgojitelji koji ne pokazuju velik angažman u ostvarivanju promjena predškolskih ustanova često iznose velik broj djece u skupini kao argument za nerazvijanje prakse (Slunjski, 2016, 69). No, dok neki autori odgojiteljevo zamjećivanje broja djece u skupini navode kao njegov argument za nerazvijanje prakse, istovremeno, pozivajući se na rezultate istraživanja, drugi autori utvrđuju kako je za učinak pohađanja predškolskih ustanova na dječji socijalni razvoj važna kvaliteta procesa (Baran, 2013). Pritom kvalitetu procesa značajno određuje broj djece u skupni i obrazovanje odgojitelja.…”

“…Pritom kvalitetu procesa značajno određuje broj djece u skupni i obrazovanje odgojitelja. Što je broj djece u skupini manji, djeca iskazuju više prosocijalnih ponašanja i pozitivnih aktivnosti s vršnjacima te su sigurno privrženi odgojiteljima (CFMP, 2003 prema Baran, 2013). I u poticanju kognitivnog razvoja djece navodi se važnost kognitivno usmjerenog kurikuluma i veličine grupe (Baran, 2013).…”

“…Što je broj djece u skupini manji, djeca iskazuju više prosocijalnih ponašanja i pozitivnih aktivnosti s vršnjacima te su sigurno privrženi odgojiteljima (CFMP, 2003 prema Baran, 2013). I u poticanju kognitivnog razvoja djece navodi se važnost kognitivno usmjerenog kurikuluma i veličine grupe (Baran, 2013). Opisujući organizacijsko-materijalne karakteristike predškolskog sustava u socijalističkom razdoblju u Hrvatskoj spominje se nedostatak prostornih kapaciteta, prekapacitirane odgojne skupine, slaba opremljenost vrtića igračkama i didaktičkim sredstvima, neujednačen i neadekvatan način financiranja (Lipovac, 1985, prema Baran i sur., 2011).…”