Politika i pozorište kao čuvari zajedničkog sveta

Abstract

Autor zastupa tezu da u istoriji evropske drame i pozorišta leži originalan odgovor na pitanje odnosa između poretka i promene koje je u središtu preokupacija klasičnih političkih mislilaca. Pozorište ima temeljni zadatak očuvanja zajedničkog sveta bez koga i samo ostaje lišeno smisla postojanja. Gurnuvši nas isprva u provaliju zapitanosti nad smislom, veliki dramski pisci nas potom iz nje izvlače odgovorom koji je njihovoj mašti šapnulo doba u kojem su živeli. Oni među njima koji su postojeći poredak čuvali, poput Eshila, Molijera i Rasina, gledaocima su obznanjivali njegovu utemeljujuću ideju. Oni, poput Getea i Šilera, čiji je umetnički genij u istoriji prepoznao svrhoviti razvoj ka republici slobodnih građana, pozorište su koristili kao mesto estetskog poučavanja društvene elite od koje se očekuje da dolazak novog zajedničkog sveta ubrza. Za stvaraoce u revolucionarnim vremenima, poput Brehta i Pirandela, pozorišne daske služile su kao nadahnuće za radikalnu promenu svih postojećih društvenih i političkih ustanova. Konačno, autorima poput Euripida, Ibzena, Čehova i Strindberga pozorište je omogućilo da zavape za starim svetom koji je ostao bez svoje ideje o poretku i zato nestaje.

Uticaj sajber bezbednosti na hotelijerstvo i životnu sredinu

“…2. KRAĐA PODATAKA I KREDITNIH KARTICA: primer Revenge Hotels / DATA AND CREDIT CARD THEFT: example of Revenge Hotels Kompanija Kasperski sprovela je istraživanje koje se odnosi na Revenge Hotels kampanju, usmerenu na sektor hotelijerstva, i konstatovala da je preko 20 hotela bilo pod udarom ciljanih sajber napada (Kovačević, 2019). Međutim, veliki broj hotela širom sveta postalo je žrtva velikih hakerskih napada.…”

Upbringing and its modern disintegration

“…Disorganization, as a consequence of the commitment to operate according to the principle of a closed system, is reflected in the status of America in the 21st century. It is established that if the direction of its development remains marked by perceived imperialism in the postimperial period of history, being stuck in colonial relapse in the postcolonial era, selfish indifference in facing global interdependence, and cultural orthodoxy in a religiously diverse world, the crisis of the American superpower will become terminal (Kovačević, 2016).…”

Odgoj i njegova suvremena dezintegracija

“…Dezorganiziranost, kao posljedica opredijeljenosti za djelovanje po principu zatvorenog sustava, očituje se u statusu Amerike 21. stoljeća. Utvrđuje se da će, ako će smjer njezina razvoja biti obilježen primijećenom imperijalnošću u postimperijalnom razdoblju povijesti, zaglibljenošću u kolonijalni recidiv u postkolonijalnom dobu, sebičnom ravnodušnošću u suočavanju s globalnom međuovisnošću, i kulturnom pravovjernosti u religijski raznolikom svijetu, kriza američke supersile postati terminalna (Kovačević, 2016).…”