Peroneal tendon dislocation

Abstract

Nonoperative treatment can be considered in the acute setting. However, high failure rates up to 50 % have been reported in the literature. This is even better reflected in the chronic stage of peroneal instability, in which most of the patients need surgical treatment. In contrast, surgical treatment attempts to restore structural stabilization of the peroneal tendon and retinacular complex. The simple reconstruction and repair of the damaged retinacular structures and tendons achieve excellent results. In patients with structural abnormalities of the retromalleolar groove, groove-deepening procedures may be considered. Most of chronic personal tendon instabilities need to be addressed by surgery due to the frustrating results obtained by nonoperative measures. However, reconstruction of the tendinous and retinacular structures can yield good-to-excellent outcomes.

Recurrent Peroneal Tendon Dislocation: A Consecutive Case Series and Review of the Literature

“…Luksacija peronealnih tetiva (u daljem tekstu LPT) jest poremećaj o kojem govorimo kada jedna ili obje peronealne tetive izađu iz retromaleolarnog prostora prilikom aktivne ili pasivne kretnje dorzifl eksije i everzije gležnja i stopala prelazeći pritom preko stražnjeg ruba lateralnog maleola i dolaze na lateralnu površinu fi bule (slika 1.). [1][2][3][4][5][6][7][8] LPT je gotovo uvijek posljedica ozljede gležnja tijekom koje je došlo do pucanja gornjega peronealnog retinakula, ali opisane su, iako iznimno rijetko, i luksacije zbog kongenitalnog nedostatka peronealnog retinakula te luksacije koje su nastale u sklopu sindroma hipermobilnosti zglobova. [1][2][3][4][5][6][7][8][9] Do pucanja gornjega peronealnog retinakula može doći prilikom inverzijske ozljede gležnja ili prilikom forsirane dorzifl eksije evertiranog stopala.…”

“…[1][2][3][4][5][6][7][8] LPT je gotovo uvijek posljedica ozljede gležnja tijekom koje je došlo do pucanja gornjega peronealnog retinakula, ali opisane su, iako iznimno rijetko, i luksacije zbog kongenitalnog nedostatka peronealnog retinakula te luksacije koje su nastale u sklopu sindroma hipermobilnosti zglobova. [1][2][3][4][5][6][7][8][9] Do pucanja gornjega peronealnog retinakula može doći prilikom inverzijske ozljede gležnja ili prilikom forsirane dorzifl eksije evertiranog stopala. [1][2][3][4][5][6][7][8] S obzirom na način i mjesto oštećenja gornjega peronealnog retinakula Eckert i Davis 10 opisuju tri tipa LPT-a, a Oden 11 je na osnovi svojeg istraživanja dodao i četvrti tip LPT-a (slika 2.).…”

“…[1][2][3][4][5][6][7][8][9] Do pucanja gornjega peronealnog retinakula može doći prilikom inverzijske ozljede gležnja ili prilikom forsirane dorzifl eksije evertiranog stopala. [1][2][3][4][5][6][7][8] S obzirom na način i mjesto oštećenja gornjega peronealnog retinakula Eckert i Davis 10 opisuju tri tipa LPT-a, a Oden 11 je na osnovi svojeg istraživanja dodao i četvrti tip LPT-a (slika 2.). Najčešći je prvi tip LPT-a koji se, prema rezultatima provedenih istraživanja, nalazi u više od 50% slučajeva.…”

“…10,11 Za postavljanje dijagnoze, uz pomno uzetu anamnezu i detaljan klinički pregled, najvažnije je posumnjati na mo-gućnost LPT-a u osoba koje se nakon ozljede gležnja žale na pojavu boli i preskoka iza fi bule. [1][2][3][4][5][6][7][8] Nakon kliničkog pregleda uvijek treba načiniti i rendgenske snimke gležnja, a od drugih slikovnih prikaza jedino dinamički UZ pomaže pri postavljanju dijagnoze. [1][2][3][4][5][6][7][8] Dombek i sur.…”

“…[1][2][3][4][5][6][7][8] Nakon kliničkog pregleda uvijek treba načiniti i rendgenske snimke gležnja, a od drugih slikovnih prikaza jedino dinamički UZ pomaže pri postavljanju dijagnoze. [1][2][3][4][5][6][7][8] Dombek i sur. 13 izvijestili su da se tijekom prvog pregleda bolesnika LPT prepoznaje u manje od 60% slučajeva.…”