Perikopa o kamenu ugaonom i narodu Božjem – kraljevskom svećenstvu u Prvoj Petrovoj poslanici (1 Pt 2, 4-10)

Abstract

UDK: 27-248.78 • Pregledni članak Primljeno: 26. rujna 2016. • Prihvaćeno: 27. veljače 2017. Sažetak: Prva Petrova poslanica u perikopi 1 Pt 2, 4-10, govoreći o Kristu, kamenu ugaonom, te o narodu Božjem, ovdje nazvanom kraljevskim svećenstvom, očituje specifičnu petrovsku ekleziološku sliku. Do ekleziološki relevantnih rezultata u ovom se radu došlo egzegetskom analizom koristeći se pritom tehnikom hermeneutike Staroga zavjeta u Novom zavjetu, egzegetskom analizom s kontekstualizacijom važnijih motiva prisutnih u perikopi i daljnjom egzegetskom i biblijsko-teološkom analizom oslonjenom na literaturu bibličara egzegeta koji su komentirali tu perikopu. Značajni motivi koji se nalaze u perikopi posjeduju ne samo novozavjetni kontekst s kristološkim ili ekleziološkim značenjem i implikacijama već imaju i svoju starozavjetnu pozadinu, kontekst i semantiku. Motiv kraljevskoga svećenstva koji u toj perikopi ukazuje na cijeli narod Božji, na kršćane vjernike, dakle na cijelu Ekklesiu, u događajima reformacije 16. stoljeća pogrješno se tumači (osobito redak 1 Pt 2, 9 perikope) dovodeći do teoloških iskrivljavanja na dogmatskom području. Perikopu Drugi vatikanski koncil citira u svojim dokumentima (SC 14, AA 3, PO 2, AG 15 i osobito u LG 6; 9; 10; 34) tumačeći ekleziologiju izrazima iz perikope, od kojih su osobito značajne slike Crkve kao naroda Božjega i kraljevskoga svećenstva, tj. općega svećenstva krštenih vjernika. Ključne riječi: Prva Petrova poslanica, kamen ugaoni, narod Božji, kraljevsko svećenstvo, hermeneutika Staroga zavjeta u Novom zavjetu, ministerijalno i opće ili krsno svećenstvo.Diacovensia 25(2017.)1 76 Uvod Prva Petrova poslanica ubraja se u sedam katoličkih (općih) poslanica ( Jakovljeva, dvije Petrove, tri Ivanove i Judina). Premda tradicija pripisuje te poslanice apostolima Petru, Ivanu i dvojici iz Isusove obitelji, Jakovu i Judi, bibličari se danas uvelike opredjeljuju za pseudonimno autorstvo tih poslanica, na što ih navode suvremena egzegetska istraživanja koja nastanak Prve Petrove poslanice smještaju u devedesete godine prvoga stoljeća. Još uvijek postoji velik broj bibličara koji upravo za Prvu Petrovu poslanicu smatra da je doista moguće da ju je napisao Petar uz pomoć tajnika Silvana, dakle ne vlastoručno (oko 60. -64. g.), no znatan je i broj onih koji tvrde da je vjerojatnije autorstvo nekoga učenika koji se oslanjao na Petrovu baštinu u Rimu 1 (oko 70. -90. g. ili čak do 117. g. npr. u doba cara Domicijana ili Trajana). 2 Jedinstvo poslanice zastupa većina stručnjaka, a primjećuje se i prisutnost vjeroispovjednoga himna ili ulomka, odnosno katehetskoga obrasca umetnutoga u poslanicu. Poslanica prema formi 3 posjeduje uvodnu (1 Pt 1, 1-2) i zaključnu formulu (1 Pt 5,(12)(13)(14), a središnji dio govori o potvrdi kršćanskoga identiteta i dostojanstva (1 Pt 1, 3-2, 10), o prikladnom ponašanju radi svjedočenja poganskom svijetu (1 Pt 2, 11-3, 12) i o kršćanskom ponašanju u neprijateljskom okruženju (1 Pt 3, 13-5, 11). Perikopa o kamenu ugaonom i narodu Božjem, kraljevskom svećenstvu, (1 Pt ...