Pazinska jama kao prostor svakodnevice i krajolik sjećanja

Abstract

Autorice analiziraju Pazinsku jamu kao zamišljeni krajolik, pri čemu se usmjeravaju na naracije i prakse koje uz taj prostor vezuje lokalno stanovništvo. Iscrtavaju politike zaštićenog područja, ali naglasak stavljaju na življenu svakodnevicu uz Jamu. Kombinirajući teorijske postavke antropologije krajolika i antropologije društvenog sjećanja, Jami pristupaju kao mjestu sjećanja, zahvaćajući životne priče pripadnika dviju generacija jedne pazinske obitelji. Pritom utvrđuju koji status Jama igra u pripovijedanju o životu u gradu. Otkrivaju negativne konotacije koje se pripisuju krajoliku kao izvoru opasnosti i prostoru tamnice tijekom Drugog svjetskog rata. Zaključno upućuju na istaknutu ulogu Pazinske jame u procesima stvaranja grada i lokalnog identiteta.