UVODKoštanohrskavično oštećenje talusa (engl. Osteochondral Lesion of the Talus, u daljnjem tekstu OLT) lokalizirano je oštećenje koje zahvaća zglobnu površinu talusa, a očituje se aseptičkim odvajanjem komadića hrskavice s ili bez dijela pripadajuće subhondralne kosti. Valja istaknuti da je tradicionalni naziv za ovo stanje osteohondritis disekans talusa, no budući da upalna etiologija bolesti nikad nije dokazana, posljednjih se godina u medicinskoj literaturi umjesto tog naziva savjetuje uporabu termina koštanohrskavično ošte-ćenje talusa.Izbor najprikladnijeg načina liječenja OLT-a ponajviše ovisi o odvojenosti koštanohrskavičnog fragmenta od kosti, a na osnovi te odvojenosti zasnivaju se i radiološke klasifi kacije. Kod oštećenja I. i II. stupnja prema Berndt i Hartijevoj klasifi kaciji liječenje se savjetuje započeti neoperacijskim metodama, u prvom redu imobilizacijom te modifi kacijom tjelesnih aktivnosti (1). U slučaju neuspjeha neoperacijskog liječenja te kod oštećenja III. i IV. stupnja preporučuje se provesti operacijsko liječenje (2, 3). Metode operacijskog liječenja su: stimulacija koštane srži (engl. Bone Marrow Stimulation, u daljnjem tesktu BMS), fi ksacija koštanohrs-kavičnog fragmenta, prijenos autogenog koštanohrska-vičnog presatka (engl. Osteochondral Autograft Transfer System), implantacija autolognih hondrocita (engl. Autologous Chondrocyte Implantation) i transplantacija alogenog koštanohrskavičnog presatka (engl. Osteochondral Allograft Transplantation). U današnje vrijeme artroskopski BMS (bušenjem ili tehnikom mikrofraktura) primarna je metoda za operacijsko liječenje OLT-a kod odraslih bolesnika, jer se i nakon višegodišnjeg praćenja dobri ili izvrsni rezultati nala-