Odnos ličnosti i predrasuda

Abstract

U posljednjih dvadesetak godina, uslijed teorijskoga i analitičkog napretka, obnovljen je interes za dispozicijska objašnjenja sklonosti predrasudama. Istraživačke su se tradicije ranoga dispozicijskoga i socijalnog pristupa kroz povijest istraživanja predrasuda izmjenjivale u popularnosti i suočavale s oštrom debatom o ulozi osobe nasuprot ulozi situacije u razvoju i održavanju predrasuda. Suvremena istraživačka praksa, međutim, inklinira k integraciji tih pristupa, a empirijski su utvrđene i određene komplementarnosti dispozicijskih i socijalnih perspektiva. Cilj je ovoga rada kontekstualizirati dispozicijski pristup istraživanju predrasuda, prikazati osnovne koncepte, teorijsko polazište i empirijske podatke o vezi ličnosti i predrasuda te skrenuti pažnju na otvorena pitanja i moguće pravce budućih istraživanja. Fokus je rada na vezi ličnosti i predrasuda prema različitim društvenim grupama koje se nerijetko prikazuju pod okriljem konstrukta generaliziranih predrasuda. Budući da je taj konstrukt od središnje važnosti za razumijevanje dispozicijskih doprinosa objašnjenju predrasuda, on se u radu pobliže predstavlja. Središnji dio rada sadrži prikaz Duckittove dvoprocesne kognitivno-motivacijske teorije ideologije i predrasuda koja je u podlozi odnosa ličnosti i predrasuda, pri čemu se poseban naglasak stavlja na pojašnjenje uloge ideoloških varijabli desne autoritarnosti i orijentacije na socijalnu dominaciju koje posreduju u tome odnosu. Slijedi prikaz empirijskih nalaza o povezanosti predrasuda i ličnosti prema petofaktorskoj konceptualizaciji te konceptualizaciji. Kao ključni antecedenti predrasuda izdvajaju se otvorenost prema iskustvu, ugodnost i poštenje – poniznost. U završnome se dijelu rada problematiziraju aktualni prijepori u području istraživanja povezanosti ličnosti i predrasuda: status ugodnosti kao prediktora predrasuda te konzistentnost dispozicijskih korelata generaliziranih predrasuda.