Obiteljsko nasilje u doba bolesti COVID-19

Abstract

Predmet je istraživanja rada utjecaj krize izazvane bolešću COVID-19, posebno tijekom lockdowna, na jednu od ranjivih skupina – žrtve obiteljskog nasilja. Kako bi se dobili relevantni fenomenološki podatci o utjecaju bolesti COVID-19 na kretanje obiteljskog nasilja u Republici Hrvatskoj, prikupljeni su i analizirani podatci o broju slučajeva obiteljskog nasilja dobiveni iz različitih izvora. Tako su rezultati o kretanju poziva na standardizirani, europski broj 116 006 pri Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela i prekršaja uspoređeni sa službenim podatcima o rasprostranjenosti obiteljskog nasilja Ministarstva unutarnjih poslova i Državnog zavoda za statistiku. Iako se navedeni izvori koriste različitom metodologijom i dijelom različitim parametrima u prikupljanju podataka, svi podatci pokazuju da je u proteklih nekoliko godina porastao broj težih oblika obiteljskog nasilja (čl. 179.a KZ/11) u odnosu na ona lakša (čl. 10. ZZNO/17). Isto tako, pokazalo se da određeni broj žrtava obiteljskog nasilja koji se obratio Nacionalnom pozivnom centru nije prijavio nasilje niti ga je namjeravao prijaviti nadležnim tijelima kaznenog progona, time potvrdivši problematiku tamne brojke koja je posebno karakteristična upravo za taj oblik nasilja. U zaključku se ističe da, unatoč dosad provedenim znanstvenim istraživanjima fenomena obiteljskog nasilja, u Republici Hrvatskoj postoji nedostatak cjelovitih fenomenoloških podataka o obiteljskom nasilju. Osim toga, uočava se nedostatan broj istraživanja koja bi primjenom kvalitativnih metoda u interdisciplinarnom pristupu približila i omogućila dublje razumijevanje opisanoga fenomena iz kuta žrtve. Stoga bi buduća istraživanja svakako trebalo usmjeriti u tom smjeru, što bi olakšalo kreatorima politika razvijanje strategija za zaštitu ranjivih skupina koje su u kriznim situacijama izložene dodatnim rizicima.