Nastava glazbe u hrvatskim općeobrazovnim srednjim školama

Abstract

Pedagoške reforme u Hrvatskoj i svijetu posljednjih dvadesetak godina ukazale su na potrebu za usklađivanjem obrazovnoga sustava sa suvremenim obrazovnim potrebama i izazovima stavljajući učenika u središte nastavnoga procesa. Unatoč sugestijama brojnih glazbenih pedagoga u smjeru unaprijeđivanja i mijenjanja postojećih pristupa u nastavi, nastava se glazbe na srednjoškolskoj razini u Hrvatskoj još od školske godine 1954./1955. odvija po istom dijakronijskom modelu koji se temelji na kronološkoj obradi povijesti glazbe, što dovodi do sraza između tradicionalno koncipiranoga nastavnog modela i suvremenih obrazovnih nastojanja. Ovaj rad ističe važnost nastave glazbe za estetski odgoj i razvoj glazbene kulture učenika, objedinjuje opća obilježja nastavnog predmeta Glazbena umjetnost te prikazuje njegovu retrospektivu, trenutnu situaciju i aktualnu problematiku u nastavi. S ciljem efektivnijeg glazbenog obrazovanja učenika srednjoškolske populacije, predlaže se suvremeniji pristup poučavanju koji bi se temeljio na spoju znanstvenih istraživanja i praktičnih iskustava nastavnika glazbe bez kojih ipak nije moguće ostvarivati bitne pomake u razvoju glazbene pedagogije kao znanosti.

Intenziviranje doživljaja i razumijevanja glazbe u nastavi glazbene umjetnosti

“…Nalazi istraživanja ukazuju na to da glazba ima vrlo važnu ulogu u životu mladih ljudi (North i Hargreaves, 2008; Zillmann i Gan, 1997), a riječ je uglavnom o pop-glazbi s jednostavnim glazbenim temama i predvidljivim harmonijama (Dobrota i Reić Ercegovac, 2017; Levitin, 2006). Manji je broj mladih kojima je umjetnička glazba pri vrhu njihovih glazbenih preferencija, kao i onih koji osjećaju unutarnju motivaciju da je u svojemu slobodnom vremenu dublje upoznaju (Senjan, 2017;Vidulin, 2016). Najčešći su načini njezina upoznavanja nastava Glazbene kulture i Glazbene umjetnosti.…”