SAŽETAK
U radu je predstavljena ideja o osobnom identitetu muzejskog posjetitelja, u našem slučaju učenika, kao temelju doživljaja muzeja i njegovih sadržaja. Ideja je promišljana u istraživanju zavičajnih dimenzija učeničkoga muzejskog iskustva. Međusobni odnos zavičajnog identiteta učenika i njegove percepcije muzejskih sadržaja, promatran je na primjeru proučavanja dimenzija učeničkih percepcija u skupini učenika drugih i četvrtih razreda Osnovne škole iz Benkovca. Iako u Benkovcu djeluje Zavičajni muzej grada
UVODPosjetitelji, tijekom svojih muzejskih posjeta, stvaraju čitav niz složenih značenja te se postavlja pitanje mehanizma osobnog odabira sadržaja i stvaranja značenja u tom procesu. U tom nas smislu veći broj autora (Worts, 1994; Paris i Mercer, 2002;Falk, 2009) upućuje na pitanja dimenzija posjetiteljeva identiteta, te u skladu s time, identitetskih odrednica muzejskog iskustva. U navedenoj literaturi razmatra se pitanje osobnog identiteta, a u filozofskom smislu, prilikom opisivanja osobnog identiteta, govore o T. KISOVAR IVANDA, I. BATARELO-KOKIĆ: Povezanost zavičajnog... MAGISTRA IADERTINA, 7(7) 2012. 8 pojedinačnim promijenjivim identitetskim odrednicama osobe kao i njezinim nepromijenjenim odrednicama kroz vrijeme (Audi, 1999, str. 660).Prema kritičkoj pedagogiji, način na koji učenici nižih razreda osnovne škole istražuju i doživljavaju sebe, rezultat je društvene memorije, povijesti i tradicija, koje pomažu u oblikovanju osobnih pogleda i formiranju identiteta (Christensen, Aldridge, 2012). Promišljanje identiteta držimo značajnim u kontekstu bavljenja posjetiteljevim doživljajem muzeja. U težnji za poboljšanjem kvalitete razumijevanja i poticanja intenziteta muzejskog doživljaja učenika kao muzejskog posjetitelja, uz pitanja učenja u muzejskom kontekstu, zanima nas i uloga njegova osobnog identiteta u doživljaju muzeja i njegovih sadržaja. Možemo se pitati u kojoj je mjeri njegov doživljaj povezan identitetskim koncepcijama u muzejskoj praksi.U muzeološkom se kontekstu Maroević bavi ponajprije kulturnim identitetom, odredivši ga kao potpuno podudaranje materijalnog i duhovnog na više društvenih razina, sa svrhom da se materijalnim odredi duhovna dimenzija neke od tih razina koja time postaje određujuća za raspon identiteta, sa svim međuutjecajima triju temeljnih kategorija: vremena, prostora i društva (Maroević, 1993, str. 98). Nadalje, autor ističe da identitet kao dio muzeološke poruke postaje element spoznaje o korijenima koji sežu do različitih dubina prošlosti i prostora onih struktura koje su u nama, kao što su pripadnost susjedstvu, mjestu, gradu, području, zemlji ili kontinentu, pripadnost obitelji, rodu, zavičaju, regiji, narodu, klasi, rasi, civilizaciji, religiji, kulturi ili nekom drugom obliku formulirane svijesti (Maroević, 1993., str. 99). Potreba muzejske ustanove da svoje identitetsko poslanje prilagodi stvarnim potrebama posjetitelja, upozorava Šola, upućuje ga na put nastojanja izbjegavanja institucionalne rigidnosti.Institucija je, da nabrojim neke njezine druge grijehe, n...