László Hadrovics kao istraživač jezika i kulture Gradišćanskih Hrvata

Abstract

László Hadrovics kao istraživač jezika i kulture Gradišćanskih Hrvata 1 Kao što je poznato, usljed prodiranja osmanskih osvajača na Balkanski poluotok u 16. stoljeću naseljeni su Hrvati u velikom broju iz ugrožene domovine u zapadnu Ugarsku i Donju Austriju. Na osnovu povijesnih i dijalekatskih podataka možemo zaključiti da kao njihova prvobitna postojbina dolazi u obzir područje između rijeka Save, Une i Kupe, zatim zapadna Slavonija kao i bosanska strana doline Une (v. Neweklowsky 1978: 264-281). U Donjoj Austriji postojao je veliki broj hrvatskih naseobina u Marchfeldu i drugim mjestima sjeverno od Dunava, zatim između Dunava i Lajte na jugu. U Ugarskoj su Hrvati naseljeni u županijama Požonj (Bratislava/ Pressburg), Sopron (Ödenburg), Moson (Wieselburg), Vass (Eisenburg). Godine 1921. veći dio ovog područja-s izuzetkom grada Šoprona i županije Požonj-plebiscitom je pripojen Austriji; od triju mađarskih županija načinjena je austrijska pokrajina Burgenland (naziv prema njemačkim imenima na-burg). Hrvatski naziv "Gradišće" je kalkiran prema njemačkom terminu. Jedan manji dio hrvatskih naselja ostao je u Mađarskoj, nekoliko sela u Slovačkoj, a do 1948. godine postojala su tri hrvatska sela u južnoj Moravskoj, kad je njihovo stanovništvo iseljeno pod komunističkom vladom Čehoslovačke (up. karte u: Brabec 1966 i Breu 1970). Ova hrvatska narodna skupina je krajnje zanimljiva: Hrvati govore jedan starinski jezik koji se prenosi od 16. stoljeća iz jedne generacije u drugu i kojeg danas u Hrvatskoj nema. Oni imaju svoj vlastiti književni jezik koji se razvijao neprestano od početka 17. stoljeća. Hrvatski jezik ovdje živi u zanimljivim jezičnim kontaktnim situacijama, s njemačkim, mađarskim, slovačkim, nekada i sa češkim jezikom. Za jezičnu situaciju u prošlosti ne treba zanemariti utjecaj latinskog jezika, jer su piscisvećenici-bili školovani na latinskom jeziku. Danas hrvatski standardni jezik vrši

Többnyelvűség, nyelvi asszimiláció, változó identitásépítési stratégiák a gradistyei horvátok egy magyarországi nemzetiségi településén

“…A Vas és Győr-Moson-Sopron megyében élő gradistyei horvátok jellemzően a čahorvátot beszélik, de megtalálható körükben a što-horvát is.A vizsgált településen, Kópházán a ča-horvát nyelvjárást beszélik, míg a tőle csak mintegy 6 km-re lévő Hidegségen (Vedešin) és Fertőhomokon (Umok) a kaj-horvátot. A különböző nyelvjárásban beszélők kölcsönösen megértik egymást, bár kisebb mértékű fonetikai, szemantikai és szintaktikai eltérések tapasztalhatók az egymástól nem messze elhelyezkedő falvak horvát dialektusai között Neweklowsky (1978Neweklowsky ( , 1995. ésŠojat (1993) a Kópházán beszélt gradistyei horvát dialektust a haci és poljanci csoportba sorolja.…”