Kondikcijski zahtjevi i turpitudo u rimskom pravu

Abstract

Autor u radu analizira kondikcijske zahtjeve u rimskom pravu u situacijama u kojima je na određeni način postojala turpitudo, odnosno nemoralnost. U tu svrhu najprije obrađuje kondikcijske zahtjeve u sva tri rimska postupovna oblika, legisakcijskom postupku per condictionem, formularnoj condictio te različitim condictiones postklasičnog i Justinijanovog prava u kognicijskom, odnosno ekstraordinarnom postupku. Zatim se iznosi problematika značenja koje su termini turpitudo i turpis imali u rimskom pravu. Središnji dio rada jest analiza izvora, u kojoj se autor posebno bavi tipologijom slučajeva kondiciranja ob turpem rem, odnosno analizira condictio ob turpem (vel iniustam) causam u Justinijanovoj kodifikaciji. Analizirajući literaturu o predmetnoj problematici, naposljetku daje reinterpretaciju funkcija kondiciranja ob turpem rem u rimskom pravu, uz sugeriranje mogućeg objašnjenja njenog podrijetla te posljedično položaja i važnosti u općem rimskom kondikcijskom sustavu.

Razvoj Koncepta Neopravdanog Obogaćenja U Recepciji Rimskog Prava

“…Općenito govoreći, taj pojam je imao različita značenja u rimskom pravu. 42 cilj ili motiv kojemu određeni pravni posao teži. Osim u rimskim izvorima, navedena značenja prisutna su i u aristotelovskoj terminologiji, gdje bi se causa kao pravni temelj obveze mogla nazvati causa efficiens, a causa kao cilj ili motiv causa finalis.…”