Javni prostor središta Trešnjevke i Dubrave u Zagrebu

Abstract

U radu se na primjeru dviju gradskih četvrti grada Zagreba analizira transformacijski potencijal gradskih središta u podizanju kvalitete života. Polazi se od sagledavanja grada kao mreže javnih prostora, a uređenje gradskih središta prema osnovnim i dodatnim kriterijima predlaže se kao regeneracijski model temeljen na održivosti u kojem se nevelikim urbanističkim zahvatima znatno može pridonijeti kvaliteti života te zadovoljstvu stanovnika i korisnika prostora.

Korištenje javnih prostora tijekom pandemije COVID-19 – istraživanje stavova i praksi studenata Sveučilišta u Zagrebu

“…U ovome radu fokus je stavljen na značaj javnih prostora tijekom pandemije iz perspektive urbane sociologije, iako javni prostor kao neizostavni i vitalni dio grada proučavaju mnoge znanstvene discipline. Estetska funkcija i oblikovanje javnih prostora u primarnom su fokusu arhitekture i urbanizma kao tehničkih znanosti koje predviđaju namjenu i aktivnosti prostora (Pegan i Gašparović, 2010;Jukić i Perkov, 2017), pri čemu se uzimaju u obzir fi zičke značajke prostora koje trebaju omogućavati dostupnost svim korisnicima, pružati osjećaj ugode, uživanja i sigurnosti, stavljajući prilikom projektiranja naglasak na vrlo često podcijenjenu važnost oblikovanja prema ljudskoj mjeri (Gehl, 2010). U urbanoj sociologiji pod pojmom javni prostor podrazumijevaju se ključne odrednice otvorenosti i pristupačnosti svim stanovnicima grada u bilo koje doba dana bez restrikcija u njihovom korištenju (Čaldarović i Šarinić, 2017;Madanipour, 2003).…”

“…Istraživanja provedena u gradu Zagrebu od kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas naglašavaju potrebu za stvaranjem kvalitetnih javnih prostora te ističu važnost javnih zelenih površina u svakodnevnom životu kao važnih čimbenika u postizanju odgovarajuće kvalitete života stanovnika (Dakić, 1979;Lay i Čaldarović, 1979;Rogić i sur., 2004;Mišetić i Mišetić, 2006;Seferagić, 2008;Svirčić Gotovac i Zlatar, 2012;Čaldarović i Šarinić, 2017). S druge strane, na transformaciju grada Zagreba u posljednjih nekoliko desetljeća utje-ču nagla i često necjelovito urbanistički planirana izgradnja (Čaldarović, 2012;Jukić, 2012), komercijalizacija i privatizacija javnog prostora, pri čemu dolazi do smanjivanja javnih i javnih zelenih površina (Zlatar, 2013), a što posljedično utječe na smanjenje zadovoljstva kvalitetom života stanovnika na razini grada i na razini gradske četvrti (Čaldarović, 2012;Jukić i sur., 2018;Svirčić Gotovac, 2012;Vukić, 2020). Na razini grada -veliko mjerilo (engl.…”

“…small scale urbanism) također treba manjim intervencijama uz sudjelovanje stanovnika djelovati prema poboljšanju njihove kvalitete života (Vukić i sur., 2019). Razjedinjenost aktera na svim razinama planiranja pridonosi pojačavanju prethodno navedenih problema, stoga se uz interdisciplinarnu suradnju predlaže jačanje participacije građana u odlučivanju o urbanim procesima (Dakić, 1979;Seferagić, 2008;Zlatar, 2013;Mišetić, 2016;Čaldarović i Šarinić 2017;Careva i sur., 2018;Vukić, 2020;Svirčić Gotovac i sur., 2021). Jedan od instrumenata za procjenu kvalitete javnih prostora koji je primjenjiv u interdisciplinarnoj perspektivi (društveno-humanističke i tehničke znanosti) te može poslužiti kao poveznica između struke i građana, odnosi se na 12 kriterija kvalitete javnog prostora (engl.…”