Izbjeglička kriza i lokalni odaziv

Abstract

Iako Turska postupno postaje zemlja azila, zakonodavstvo koje se bavi izbjeglicama i dalje je nedostatno da bi se izbjegličkoj populaciji zajamčila osnovna prava i osigurale osnovne potrebe, primjerice smještaj, zdravstvena zaštita i zaposlenje. Izmjenama zakona uvedenih 1994. i 2013. godine državljani izvaneuropskih država stekli su mogućnost dobivanja “privremenog azila“ u Turskoj. Trenutno gotovo 90% sirijskih izbjeglica u Turskoj živi u gradovima, a najveći broj izbjeglica smještenih izvan kampova živi u Istanbulu. Status privremenog azila osigurava im osnovne potrebe. Izbjeglicama smještenima u kampovima osigurano je sklonište, hrana, voda, zdravstvena skrb i mogućnost školovanja, no ostali mogu iskoristiti pravo na besplatnu zdravstvenu skrb i lijekove jedino ako su registrirani. Stoga izbjeglice izvan kampova stvaraju velik pritisak na općine u gradovima u kojima žive. U radu se analizira turski zakonski i administrativni okvir unutar kojega se na lokalnoj razini pruža pomoć izbjeglicama. Razmatraju se iskustva istanbulskih općina niže razine te se ocjenjuju njihovi kapaciteti i načini na koji su se nosili s poteškoćama u kriznom razdoblju. U radu se u tom smislu detaljnije opisuju tri općine: Zeytinburnu, Sultanbeyli i Sisli. Usluge namijenjene sirijskim izbjeglicama u Istanbulu znatno se razlikuju u svakoj općini. Općine niže razine obično smještaju takve usluge u područje upravljanja kriznim situacijama, posebice u područje pomoći siromašnim i potrebitim osobama. Samo mali broj općina provodi dobro osmišljene i dugoročnije programe usmjerene integraciji. Ne bi bilo netočno tvrditi da se lokalni potezi temelje na snalaženju. Glavnu prepreku unaprjeđenju lokalnih poteza čini nedovoljno jasna pravna situacija što se tiče odgovornosti lokalne administracije prema izbjeglicama kao i nedostatak dugoročne državne politike.

Prevalence and predictors of common mental disorders among Syrian refugees in Istanbul, Turkey: a cross-sectional study

“…We conducted a cross-sectional survey of adult Syrian refugees living in Sultanbeyli between February and May 2018. 21,192 Syrians are currently registered in the Sultanbeyli district of Istanbul, representing 6.3% of the district's total population and making it the largest concentration of Syrians on the Asian side of Istanbul [22].…”

How do local actors interpret, enact and contest policy? An analysis of local government responses to meeting the needs of Syrian refugees in Turkey

“…Although traditionally framed in relation to national models, migration research has experienced a 'local turn' (Zapata-Barrero et al 2017), including studies on the local dynamics of Turkish refugee policy (Danış and Nazlı 2018;Eliçin 2018;Genç 2018;Woods and Kayalı 2017). Building on this literature, our research makes a contribution by identifying the distinctive policy narratives emerging in local government and the ways these are reflected in refugee services and facilities.…”