Instrumental u hrvatskim gramatikama do kraja 19. stoljeća s naglaskom na komitativnosti i instrumentalnosti

Abstract

U ovom radu razmatramo komitativnost i instrumentalnost kao semantičke kategorije te kako su obrađene u odabranim hrvatskim gramatikama od prve hrvatske gramatike, Kašićevih Institutiones linguae Illyricae (1604), do konca 19. stoljeća, odnosno do pojave Maretićeve Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (1899) i pobjede hrvatskih vukovaca, što je utjecalo na promjenu dotadašnje jezične norme. Temeljno je pitanje kojim se bavimo u kontekstu razmatranih gramatika naznačuju li gramatički opisi podudaranje značenja komitativnost i instrumentalnost ili ih jasno razdvajaju. Na teorijskoj je razini podudaranje i preplitanje dvaju značenja objašnjivo postojanjem jedne šire konceptualne domene koja obuhvaća i društvo i sredstvo. Istraživanja, međutim, upućuju i na važnost jezičnoga kontakta, pa je dodatno pitanje odražavaju li se u gramatikama utjecaji (gramatičkih opisa) drugih jezika.