UVODPovršinske vode sadrže različite primjese u rastvorenom, koloidnom i suspendovanom obliku. Ovaj prirodni koloidni sistem u kome disperznu fazu čine čestice organskog i neorganskog porijekla može da sadrži [1]: prirodne organske materije (huminske i fulvo kiseline) čije je naelektrisanje posljedica prisutnih funkcionalnih grupa (COOH, OH, NH 2 ); neorganske koloidne primjese -alumosilikate, gdje je naelektrisanje posljedica zamjene Al-i Si-atoma u tetraedarskoj strukturi aluminijuma; čestice pijeska i druge neorganske i organske materije, koje mogu da se naelektrišu adsorpcijom jona prisutnih u vodi kao disperznom sredstvu. Da bi površinske vode bile prihvatljive za određenu namjenu, potrebno je sadržaj navedenih koloidnih primjesa dovesti u određene granice, što se postiže procesima bistrenja vode. Za efikasno bistrenje površinskih voda prikladan je fizičko-hemijski postupak koagulacije/flokulacije, pomoću kojeg se smanjuje sadržaj koloidnih čestica njihovim razelektrisanjem i ukrupnjavanjem, uz naknadno uklanjanje taloženjem ili filtracijom [2][3][4][5][6].Poznati su različiti koagulanti koji se koriste u obradi vode, a najčešće primjenjivani u praksi su soli aluminijuma i željeza, čije djelovanje u velikoj mjeri zavisi od temperature vode. Novija istraži-vanja pokazuju da se efikasno uklanjanje mutnoće Adresa autora: Univerzitet u Banjoj Luci, Tehnološki fakultet, V.S.Stepanovića 73, 78000 Bana Luka Primljeno za publikovanje: 11. 08. 2013. Prihvaćeno za publikpvanje: 13. 10. 2013 u procesu koagulacije/flokulacije može provesti i pomoću nove generacije tzv. kompozitnih koagulanata [7], potom prirodnih biljnih sredstava na bazi tanina [8] ili ekstrakta iz sjemena tropskog drveta Moringa oleifera, koji značajno ubrzava proces [9]. Ipak, aluminijum-sulfat još uvijek slovi za najčešće korišten koagulant, kako zbog svoje dostupnosti tako i zbog prihvatljive cijene.U ovom radu ispitan je uticaj doze aluminijumsulfata i temperature vode na proces bistrenja vode koagulacijom. Osnovna zapažanja tokom izvođenja procesa koagulacije pomoću jar-testova, donesena su na osnovu indirektnog pokazatelja prisustva koloidnih čestica -turbiditeta (mutnoće) vode. Pored ovih praćeni su i drugi relevantni parametri procesa -sadržaj prirodnih organskih materija (POM), pH-vrijednost, specifična provodljivost, sadržaj ukupnih organskih materija, kao i sadržaj rezidualnog aluminijuma. Na osnovu izmjerenog turbiditeta u optimalnim uzorcima na različitim temperaturama, formirani su jednostavni matematički modeli koji se sastoje od matematičkih jednačina sa jednom i dvije promjenljive, a koji najbolje opisuju dati proces. Na taj način se bez izvođenja eksperimenta mogu izračunati optimalne koncentracije koagulanta, za date uslove procesa. Takođe, proces se može voditi u smislu automatskog doziranja koagulanta na osnovu online izmjerenih vrijednosti za ulaznu i izlaznu tvrdoću.
EKSPERIMENTALNI DIOZa ispitivanja su korišteni uzorci vode rijeke Vrbas i ukupno je uzeto pet uzoraka različitog stepena zamućenja. Ispitivanja su proved...