Hrvatski za-infinitiv

Abstract

HRVATSKI ZA-INFINITIV: IZVANJSKO POSUĐIVANJE ILI UNUTARNJI JEZIČNI RAZVOJ dr. sc. Jozo Vela, Staroslavenski institut, jvela@stin.hr, Zagreb izvorni znanstveni članak UDK 811.163.42'367.625.41 rukopis primljen: 14. ožujka 2019.; prihvaćen za tisak: 31. svibnja 2019.Upotrebu infinitiva u primjeru Imate li sobu za iznajmiti? u suvremenom hrvatskom jeziku obično se naziva "prijedložnim infinitivom" ili "konstrukcijom za + infinitiv". Infinitiv upotrijebljen sa za smatra se negramatičnom pojavom, posuđenicom iz stranih jezika te se preporuča izbjegavanje takvog izričaja u biranijem književnom izrazu. U radu se predlaže drukčiji pristup i ukazuje na to da je moguće riječ o unutarnjem jezičnom razvoju, kako je to naznačio već i I. Pranjković. Štoviše, za-infinitiv u hrvatskom jeziku slijedi univerzalni put semantičke i formalne gramatikalizacije infinitiva kakav je ocrtao M. Haspelmath. Pokazat će se to na temelju povijesne građe hrvatskog književnog jezika te na temelju određenih usporedbi s drugim europskim jezicima. U skladu s time, na kraju se predlaže novi formalni opis ovakve upotrebe infinitiva u hrvatskom jeziku.Ključne riječi: hrvatski jezik; infinitiv; prijedložni infinitiv; za + infinitiv; jezična promjena; gramatikalizacija; posuđenica Ne-gramatična posuđenicaSvezu riječi za i infinitiva u hrvatskom jeziku, kao u primjerima Imate li sobu za iznajmiti?, Ovo sam uzeo za ponijeti na plažu., Kava za (ponijeti) van., Ovo je teško za ponijeti., To za ponijeti trebaš biti snažan., On je pravi za ponijeti This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License. Ovaj rad dostupan je za upotrebu pod međunarodnom licencom Creative Commons Attribution 4.0.