2014
DOI: 10.4324/9781315835532
|View full text |Cite
|
Sign up to set email alerts
|

History and Cultural Theory

Help me understand this report

Search citation statements

Order By: Relevance

Paper Sections

Select...
2
1
1
1

Citation Types

0
5
0
8

Year Published

2015
2015
2023
2023

Publication Types

Select...
6
1

Relationship

0
7

Authors

Journals

citations
Cited by 11 publications
(15 citation statements)
references
References 0 publications
0
5
0
8
Order By: Relevance
“…Reflexivity de-privileges a historian as the sole arbiter and authoritative voice of history. It encourages us to consider that all histories are provisional if only due to the politics of knowledge construction and the partiality of any representation (Gunn, 2006). It urges us to critically acknowledge that all historians are situated, thus they are grounded in a time and place which shapes their perspective.…”
Section: The Postmodern Historian and Her Contextsmentioning
confidence: 99%
“…Reflexivity de-privileges a historian as the sole arbiter and authoritative voice of history. It encourages us to consider that all histories are provisional if only due to the politics of knowledge construction and the partiality of any representation (Gunn, 2006). It urges us to critically acknowledge that all historians are situated, thus they are grounded in a time and place which shapes their perspective.…”
Section: The Postmodern Historian and Her Contextsmentioning
confidence: 99%
“…A major axis that has structured the traditional debate since the 1970s and still holds firm today is precisely the controversy over the origins of nations. Despite the influence of postmodernism, postcolonialism, and other strands of critical theory (Gunn 2006) that have been trying to move the field toward a research question focused on how nations function as a social phenomenon (regardless of their origin), a question preoccupied with when nations came about still shapes our conceptual framework. 1 The idea that understanding the nature of something is inevitably linked to knowing about its inception has retained its appeal.…”
Section: Theoretical Legacies and Shiftsmentioning
confidence: 99%
“…Prosvjetiteljstvo je, pak, religiju lišilo svake spoznajne vjerodostojnosti i tako spoznajne vjerodajnice predalo umu, glavnom organ(on)u probuđenog subjekta, a Deklaracija o pravima čovjeka supstancijalnu osnovu države vidjela je u načelu slobodne (umski posredovane) voljeshvaćene u suprotstavljenosti povijesno zatečenim ili tradicijski zajamčenim pravima.« 61 »Nastavljajući svoj rad na postavke prosvjetiteljskog filozofa Immanuela Kanta, Weber je princip modernosti promatrao kao razdiobu znanja u niz autonomnih sfera, ponajprije u znanost (poistovjećenu s razumom), moralnost (povezanu s pravdom) i umjetnost (povezanu s ljepotom). Stvaranje ovih sfera i prilika za ra- 58 zvoj, oslobađanje i istinu -koje su one sa sobom donijele -izgradilo je obećanje prosvjetiteljstva i modernosti.« 62 Stoga se naizmjence pozivamo na ideje sociologa Maxa Webera u ranom dvadesetom stoljeću, jednog od prvih intelektualaca koji je svjesno upotrebljavao termin modernost. 63 Weber je smatrao da je obećanje modernosti ujedno i iskvareno nekim suprotnim pritiscima: tendencijom da se oslobodilački potencijal razuma potkopa birokratskim i kapitalističkim pravilima; sklonošću samih sfera da njima dominiraju profesionalni specijalisti, koji ih stoga čine isključenima za ostale; te mogućnošću da se vrijednosti pojedinih autonomnih sfera preliju u druge, kao što je to slučaj kod estetizacije politike, vidljive u raskoši fašizma.…”
Section: Društveno-povijesni Kontekst Totalitarnog Refleksa Post-modeunclassified
“…Posljedice ovih pritisaka su smanjena nadanja za društvom temeljenom na slobodi i pravdi, kakvo je zamislio moderan razum, te njegova zamjena u formi »željeznog kaveza racionalnosti«, karakteriziranog »razočaranjem u svijet« i širenjem birokratizacije. 64 U Weberovu pesimističkom promišljanju modernost je definirana kao diferencijacija u sferi znanja, što pruža temelj za racionalno djelovanje. 65 »Rastuća intelektualizacija i racionalizacija prema tome ne označavaju porast općeg poznavanja uvjeta života u kojima se živi.…”
Section: Društveno-povijesni Kontekst Totalitarnog Refleksa Post-modeunclassified
See 1 more Smart Citation