Grgur Mekinić i jezik njegovih pjesmarica Duševne pesne… 1609. i 1611.

Abstract

Grgur Mekinić autor je najstarijih pjesmarica Gradišćanskih Hrvata, odštampanih 1609. i 1611. godine u Svetom Križu kod Šoprona u zapadnoj Ugarskoj. Pjesme su prevođene iz njemčkih, latinskih i mađarskih predložaka. Nije nam poznato odakle je Mekinić došao u Gradišće. Bio je protetantski pastor koji je htio širiti luteransku vjeru među Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj. U tome Mekinić nije uspio jer su Hrvati ostali katoličke vjere, a knjige su bile uskoro zabranjene tako da se izgubilo svako sjećanje na njih. Jezik pjesmarica tipično je čakavski, i to ikavsko-ekavski dijalekt, koji se danas govori u sjevernom i srednjem Gradišću. U jeziku ima tipično gradišćanskohrvatskih posebnosti, ali i osobina koje su dijelom kajkavske i slovenske. U članku se upoređuje Mekinićev jezik s gradišćanskohrvatskim jezikom, s Postillom 1568. i s drugom dijalekatskom građom. Kontinuirana gradišćanskohrvatska književnost počinje tek više od sto godina kasnije.