Originalni naučni rad U radu su, u 12 časovnom urinu pacijenata sa limfoblastnom leukemijom tretiranih metotreksatom, ispitivani veza između pH i aktivnosti enzima alanin aminopeptidaze i gama-glutamiltransferaze. Pacijentima je intravenski apliciran metotreksat u 4 pojedinačne doze od 2000 mg/m 2 sa razmakom od 15 dana uz upotrebu leukovorina kao zaštite. Ispitivanje je vršeno na 30 ispitanika, oba pola i starosti od 4 do 10 godina. U radu smo utvrdili negativnu korelaciju između nivoa aktivnosti enzima alanin aminopeptidaze i gama-glutamiltransferaze kao mjere nefrotoksičnosti metotreksata i nivoa pH urina. Utvrđeni su negativni faktori korelacije, r = -0,745 za alanin aminopeptidazu i r = -0,783 za gama-glutamiltransferazu.Ključne riječi: Alanin aminopeptidaza, gama-glutamiltransferaza, pH urina, limfoblastna leukemija, metotreksat, korelacija
UVODMetotreksat je efikasan u liječenju u slučajevima osteosarkoma te tumora dojke, glave i pluća (1-5). Princip njegovog djelovanja je inhibicija folatsintetaze. Metotreksat se primjenjuje u visokim, srednjim i niskim dozam a najčešće intravenski (6).Visoke doze od 500 ili više mg/m 2 se primjenjuju u slučajevima leukemije, limfoma, leptomeningealnih metastaza i osteosarkoma. Srednje doze metotreksata, od 50 do 500 mg/m 2 , se primjenjuju u slučajevima gestacionih tropoblastičnih bolesti, a niske doze od 50 ili manje mg/m 2 se primjenjuju u antiinflamatornoj terapiji reumatoidnog artritisa i psorijaze (7,8).Intravenske doze metotreksata veće od 1000 mg/m 2 često izazivaju seriju sistemskih toksičnosti. One obuhvataju sem kože, sluznica, jetre i mozga i bubrežno tkivo (9). U bubrežnom tkivu metotreksat može da izazove glomerularnu i tubularnu toksičnost, ali klinička ispitivanja pokazuju da to nije opšta pojava (10).Rizik od pojave nefrotoksičnosti metotreksata može da bude uvećan genetskim polimorfizmom uključenim u metabolizam folata (11).U dosadašnjim studijama utvrđivanje nefrotoksičnosti metotreksata je najčešće vršeno pri primjeni niskih doza lijeka kod antiinflamatornih liječenja reumatoidnog artritisa i psorijaze. Glomerularna toksičnost je praćena određivanjem klirensa inulina, kreatinina, etilendiaminotetraacetata (EDTA) i povećanjem koncentracije albumina u urinu (12,13).Tubularna toksičnost je praćena određivanjem koncentracije elektrolita u krvi, 1-ili 2-mikroglobulina u urinu i tubularne enzimurije (14,15).Cilj ovo grada je bio da se, na reprezentativnom broju ispitanika sa akutnom limfoblastnom leukemijom tretiranih visokim dozama metotreksata, utvrdi moguća veza između porasta aktivnosti u urinu tubularnih enzima alanin aminopeptidaze, AAP (EC. 3. 4. 11. 2) i gama-glutamiltransferaze, GGT (EC. 2. 3. 2. 2) kao mjere nefrotoksičnosti i promjene pH urina.
REZULTATI I DISKUSIJASrednje vrijednosti aktivnosti AAP sa standardnim devijacijama (x ± SD), za ispitanike koji su tretirani terapijskim dozama metotreksata, su predstavljene na slici 1. Na istoj slici su predstavljene i odgovarajuće srednje vrijednosti pH sa standardnim devijacijama (x ± SD). Iz slike ...