Fear and decisions about children’s health

Abstract

Aktualna tema u hrvatskoj javnosti već je dulje vrijeme propitivanje (obaveznog) procjepljivanja djece. Informacije o nužnosti i (ne)opravdanosti cijepljenja djece plasirane su u javnost različitim kanalima iz oprečnih okulara, često samo fragmentarno, što za posljedicu ima to da su ideje o cijepljenju u znatnoj mjeri obavijene različitim predrasudama i pretpostavkama, ali i polarizaciju neistomišljenika. Oprečna mišljenja i stavovi generirali su suprotstavljene pozicije onih koji obavezu cijepljenja zagovaraju i onih koji se toj obavezi opiru. Pritom se i jedna i druga strana iz različitih razloga osjećaju ugroženo i zastrašeno te im je objema zajednički strah (bilo od posljedica cijepljenja ili posljedica necijepljenja) te briga za zdravlje djece. Analiza je usmjerena na predodžbe, strahove i prijeporne točke artikulirane u javnom prostoru te produkciju i percepciju (ne)formalnih znanja. U središtu pozornosti je heterogena skupina kritičara cijepljenja koja, osim što uznemiruje dominantni diskurs, akumulira različite strahove koji su posljedica sumnji, nepovjerenja, (ne)informiranosti. Ukazivanjem na vrlo konkretne probleme i propuste u sustavu cijepljenja, ta skupina dovodi u pitanje obavezu na preventivni postupak. Iako se nadležnost odlučivanja i raspravljanja o cijepljenju dodjeljuje prvenstveno medicinskom i tek dijelom pravnom području, tema se propituje i iz drugih očišta, posebno njezini etički, politički i ideološki aspekti s obzirom na to da ideja kontroverzne medicinske intervencije zadire u odluke o zdravlju i bolestima djece koje uključuju ljudska prava, slobode i odgovornosti.