Pravo
zaštite potrošača relativno je mlada grana prava, koja se u hrvatskome pravnom
poretku počela razvijati prije petnaest godina prihvaćanjem prvog Zakona o
zaštiti potrošača u 2003. godini. Bila je to posljedica ispunjavanja dužnosti
hrvatske države preuzete Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sklopljenim
2001. godine između Republike Hrvatske i Europskih zajednica te država članica.
Proces harmonizacije odnosno usklađivanja s europskim acquisom u tom području rezultirao je prihvaćanjem
čak triju Zakona o zaštiti potrošača kao lex generalis za zaštitu potrošača, ali i paletom posebnijih propisa kojima se štite
prava potrošača. Danas, pet godina nakon pristupanja Uniji hrvatsko je pravo
zaštite potrošača okarakterizirano iznimnom normativnom fragmentiranošću.
Potrošač se izuzev Zakonom o zaštiti potrošača štiti i Zakonom o obveznim
odnosima, Zakonom o potrošačkom kreditiranju, Zakonom o platnom prometu,
Zakonom o alternativnom rješavanju sporova, Zakonom o elektroničkom potpisu,
kao i Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda, ali i Zakonom o pravu na pristup
informacijama te brojnim drugim propisima. Sve to iznimno dovodi u pitanje
učinkovitost provedbe prava zaštite potrošača proizišle iz brojnih izvora prava
EU-a na domaćoj razini RH kao države članice. Od posebne važnosti za
učinkovitost zaštite prava potrošača ističe se upravo provedba odredaba Zakona
o zaštiti potrošača o nepoštenoj poslovnoj praksi. To više što je riječ o
odredbama horizontalne primjene, koje brane nepoštenu poslovnu praksu trgovca u
odnosu na sve odnose B2C (engl. business-to-consumer), bilo da su uređeni Zakonom o zaštiti potrošača, Zakonom o obveznim
odnosima ili bilo kojim drugim propisom. Pet godina od pristupanja RH Uniji
više nego ikad hrvatska sudska praksa i drugi primjenjivači prava nailaze na
brojne poteškoće u vezi s nepoštenom poslovnom praksom trgovaca u svim
područjima, od usluga bankarskog i financijskog sektora do pružanja komunalnih
usluga ili posebice operatera elektroničkih komunikacija. Pravna
fragmentiranost zajedno s poteškoćama koje se tiču ispravne primjene odredaba o
nepoštenoj poslovnoj praksi znatno narušava provedbu prava zaštite potrošača na
domaćoj razini. Autori se u radu posvećuju toj gorućoj temi hrvatskog prava
zaštite potrošača i pokušavaju dati odgovore na neka od brojnih pitanja s
ciljem jačanja učinkovitosti provedbe prava zaštite potrošača u Republici
Hrvatskoj.