Endocrine Disrupting Chemicals: Effects on Endocrine Glands

Abstract

In recent years, endocrine disrupting chemicals have gained interest in human physiopathology and more and more studies aimed to explain how these chemicals compounds affect endocrine system. In human populations, the majority of the studies point toward an association between exposure to endocrine disrupting chemicals and the disorders affecting endocrine axis. A great number of endocrine disrupting chemicals seem to be able to interfere with the physiology of hypothalamus-pituitary-gonadal axis; however, every endocrine axis may be a target for each EDCs and their action is not limited to a single axis or organ. Several compounds may also have a negative impact on energy metabolic homeostasis altering adipose tissue and promoting obesity, metabolic syndrome, and diabetes. Different mechanism have been proposed to explain these associations but their complexity together with the degree of occupational or environmental exposure, the low standardization of the studies, and the presence of confounding factors have prevented to establish causal relationship between the endocrine disorders and exposure to specific toxicants so far. This manuscript aims to review the state of art of scientific literature regarding the effects of endocrine-disrupting chemicals (EDCs) on endocrine system.

Possible consequences of early exposure to endocrine disruptors

“…Izloženost organizma endokrinim disruptorima na. Jedan od načina djelovanja ED-a je i interferencija ili blokiranje sinteze i metabolizma endogenih hormona ili njihovih receptora (17,18).…”

“…Istraživanja na laboratorijskim životinjama usmjerena su i na ispitivanje djelovanja ED-a u tijeku fetalnog razvoja, koji nakon vezanja za hormonske receptore utječu na signalne putove i u konačnici dovode do mutacije DNA-a. Te epigenetičke promjene ne utječu samo na fetus nego i na potomke u sljedećim generacijama (transgeneracijski efekt), do kojeg dolazi zbog prekomjerne mutacije ili suptilne modifikacije ekspresije gena (17,19,20).…”

“…Najosjetljivija razdoblja su embrionalno i fetalno, jer tada i manje doze štetnih kemikalija mogu imati posljedice koje se u odrasloj dobi pojavljuju nakon djelovanja većih doza. Posljedice izloženosti organizma u razvoju, uključujući prenatalno i rano postnatalno razdoblje, mogu se očitovati pojavom različitih disfunkcija i bolesti poslije u životu, sve do srednje dobi, dakle dugo vremena nakon izloženosti (1,17,33). Za tu se pojavu može upotrijebiti pojam fetalna/razvojna osnova bolesti odraslih.…”

“…Neki ED-i, npr. BPA, mogu i u malim dozama u prenatalnom i ranom postnatalnom životu usmjeravati steroidogenezu kod oba spola (17). Izuzetno štetne posljedice mogu nastati u razvoju reproduktivnog sustava fetusa, kad se u kratkom vremenu odvijaju strukturni i funkcionalni procesi koji utječu na spolnu diferencijaciju mladog organizma (Tablica 2).…”

“…Postoje i mehanizmi koji posredno djeluju na osovinu hipotalamus -hipofiza -ciljni organi, npr. pojava reproduktivne disfunkcije zbog oštećenja štitnjače ili nespecifičnog smanjenja unosa energije (17,18).…”