Autor posvećuje pozornost životu i radu glasovitoga bečkog medaljera i kipara RudolfaVjerujemo da je tko god posjetio nepregledne Vatikanske muzeje, lutajući ili idući ciljano kroz prostrane galerije i hodnike, prije ili poslije ispred jednog prozora naletio na neobični pilastar od lapis lazulija, pravo remek-djelo secesije, na vrhu kojeg je zlatna skulptura Dobrog Pastira sa svojim stadom. Bio je to poklon njegova apostolskog veličanstva Franje Josipa I. Njegovoj Svetosti papi Leonu XIII. u povodu papina zlatnoga svećeničkog jubileja. Autor toga careva poklona bio je Rudolf Ferdinand Marschall. Osim što je bio jedan od najbriljantnijih i najdugovječnijih austrijskih medaljera, poznat je u povijesti umjetnosti medalje po neugodnoj aferi Marschall.Nešto o toj tzv. aferi Marschall opisao je očevidac, svjedok Ivo Kerdić, 1 Marschallov hrvatski učenik, u svojim još neobjelodanjenim memoarima Moj život i uspomene. Te je uspomene tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njegova završetka I. Kerdić diktirao nekoj mladoj, nedovoljno obrazovanoj i neiskusnoj tipkačici, koja je mnoga imena zapisala krivo, a I. Kerdić rukopis nije više stigao korigirati. Jedan primjerak tih zapamćenja autor ovih redaka dobio je na poklon od kiparove mlađe kćeri Slavice, recte Vjekoslave Kerdić. Evo, doslovno citiramo što je o Rudolfu Marschallu Ivo Kerdić imao kazati: »... Carski Beč je u teškoj brizi. Ni Cesar ne izlazi već proviruje iza zastora gledajući silu budućega svijeta.Za vrijeme štrajka imao sam dosta vremena na ras polaganje te sam jednoga dana posjetio moga kolegu grave ra Čejku, rodom Čeha a kojeg sam upoznao u češkom društvu ›Komenski‹ koji je bio upisan u specijalnu školu za gravere i medaljere na Akademiji kod professora Talenhaima (sic! Tautenhayn), znamenitog profesora te vrsti. Po nagovoru Čejke prijavim se kod Prof. Talenhaima (sic! Tautenhayn), i isti mi prizna ispit kod Bitterlicha, 2 stim da moram napraviti sve ispite za opči tečaj a sam mi pak obeča da će mi priznati izgubljeni semestar ako budem dobro napredovao. Tako sam bio primljen na Akademiji u specijalnu školu za gravere i medaljere.No kako je nemoguće u životu imati nešto bez pe ripetija tako ni ovoga puta nije moglo proći glatko. Nešto pod konac semestra bude umirovljen prof. Totehnaim (sic! Tautenhayn) po volji Cesara Austrijskog i bez pristanka senata Akademije. Na njegovo mjestu bude imenovan profesor Marschal (sic! Marschall) bez izbora senata po dekretu Njeg. Vel. Cara Franja Josipa. Ovaj dekret onemogući prof. Marschala (sic!) uopće na Akademiji. Senat je osporio taj dekret. Nastanu veće i manje afere, djaci stupe