Darovanje nekretnina PER HISTORIAM ET DE LEGE LATA

Abstract

Institucija darovanja postoji stoljećima, a osobitu pažnju zaslužuje darovanje nekretnina. Propisi rimskog prava najvećim dijelom su uzor suvremenog prava. Rimsko pravo razlikuje darovanje prije braka (donatio ante nuptias), u slučaju braka (d. propter nuptias) i za slučaj smrti (d. mortis causa). Srednjovjekovno shvaćanje znatno se razlikuje od rimskoga, što se vidi na primjeru hrvatskih srednjovjekovnih isprava koje su pod utjecajem germanskog prava. Analiziraju se formulacije darovanja u ispravama, opozivost, darovanje u korist Crkve i protudarovanje (remuneratio) čime nastupa neopozivost darovanja, ali se nazire i mogućnost prikrivene prodaje. Feudalne darovnice, pa i u srednjovjekovnoj bosanskoj državi nabrajaju dana ovlaštenja. One su prije poseban vazalni ugovor nego li darovanje. Osmanski pravni sustav temelji se na vrhovnom sultanovom pravu nad zemljom koju dodjeljuje na korištenje. Suvremene kodifikacije, npr. austrijski građanski zakon (OGZ) znače povratak načelima rimskog prava. Autori uspoređuju ne/ograničenja darovanja u prošlosti s ograničenjima u OGZ-u. Specifičnost ugovora o darovanju/poklonu u bosanskohercegovačkom pravu je nereguliranost aktualnim osobito poglavljem 18.,