Background/Aim. Tacrolimus concentration-dose ratio as a potential therapeutic drug monitoring strategy was suggested to be used for the patients subjected to renal transplantation. The aim of this study was examining the relationship between tacrolimus concentration-dose ratio, suggested to be used as a therapeutic drug monitoring strategy and the polymorphisms of genes encoding the most important enzymes, such as CYP3A5 and CYP3A4, as well as the transporter P-glycoprotein, for its metabolism and elimination. Methods. The study was designed as a prospective case series study, in which the unit of monitoring was the outpatient examination of 54 patients subjected to renal transplantation. Genotyping was performed by 7500 Real-Time PCR System by assessing allelic discrimination based on TaqMan ® methodology. Results. Patients (n = 13) who were treated with less than 2 mg of tacrolimus/day (0.024 ± 0.006 mg/kg/day) had the tacrolimus concentration-dose ratio larger than 150 ng/mL/mg/kg. In this group, 84.62% patients had CYP3А5 *3*3 allele. All of these patients had CYP3А4 *1*1/*1*1B allele. Regarding ABCB1 C3435T gene, 30.77% of patients had the TT gene variant, while 69.23% of our patients had CC and CT gene variants. Conclusion. Tacrolimus concentration-dose ratio greater than 150 ng/mL/mg/kg is cut-off value in patients subjected to renal transplantation which might point to patients who are poor CYP3A5 metabolizers and/or with dysfunctional Pglycoprotein.
ApstraktUvod/Cilj. Odnos koncentracija-doza takrolimusa, kao potencijalna strategija terapijskog monitoringa lekova, upućuje na to da se može koristiti kod bolesnika sa transplantiranim bubregom. Cilj ove studije je bio da ispita vezu između odnosa koncentracija-doza takrolimusa koji je sugerisan kao strategija terapijskog monitoring lekova i genskog polimorfizma gena koji kodiraju najznačajnije enzime, CYP3A5 i CYP3A4, kao i transporter Pglikoprotein, za metabolizam i eliminaciju takrolimusa. Metode. Studija je osmišljena kao prospektivna serija slučajeva, u kojoj je jedinica monitoringa bio ambulantni pregled 54 bolesnika sa transplantiranim bubregom. Genotipizacija je urađena na aparatu 7500 Real-Time PCR System za procenu za diskriminacije alela koja se bazira na TaqMаn ® metodologiji. Rezultati. Bolesnici (n = 13) koji su lečeni sa manje od 2 mg takrolimusa na dan (0,024 ± 0,006 mg/kg/dan) imali su odnos koncentracija-doza takrolimusa veći od 150 ng/mL/mg/kg. U ovoj grupi, 84,62% bolesnika je imalo CYP3А5 *3*3 alele. Svi ovi bolesnici su imali CYP3А4 *1*1/*1*1B alele. Što se tiče ABCB1 C3435T gena, 30,77% bolesnika je imalo TT gensku varijantu, dok je 69,23% njih imalo CC i CT gensku varijantu.Zaključak. Odnos koncentracija-doza takrolimusa veći od 150 ng/mL/mg/kg je granična vrednost kod bolesnika sa transplantiranim bubregom koji može da ukaže na one bolesnike koji su spori CYP3A5 metabolizeri i/ili su sa disfunkcionalnim P-glikoproteinom.