Rad istražuje kako proces europeizacije utječe na oblikovanje kolektivnih kultura sjećanja i zaborava, te osobito pokazuje kako je institucionalizirana praksa europskih institucija u pogledu sjećanja na Holokaust. Metodološki, rad se usmjerava na istraživanja novoga institucionalizma te ih povezuje s nekim elementima socijalnog konstruktivizma u teoriji europske integracije. S jedne strane, kultura sjećanja i kultura zaborava opisuje se djelovanjem europeizacijskih momenata u politici ne samo Europske unije već i njezinih država članica u povijesno-institucionalnom razvoju, dok se interpretacija europskog identiteta ostavlja otvorenom i pluralnom. Istraživanje se oslanja na brojne radove iz područja konstrukcije europskog identiteta i procesa europeizacije, osobito na radove koji su značajno doprinijeli ovom području političke teorije europske integracije.