Belief in Life After Death and Attitudes Toward Voluntary Euthanasia

Abstract

Research has documented associations among religious affiliation, religious practice, and attitudes toward voluntary euthanasia, yet very few studies have investigated how particular religious beliefs influence these attitudes. I use data from the General Social Survey (GSS; N = 19,967) to evaluate the association between the belief in life after death and attitudes toward voluntary euthanasia. I find that those who believe in life after death are significantly less likely than those who do not believe in life after death or those who doubt the existence of life after death to have positive attitudes toward voluntary euthanasia. These associations hold even after controlling for religious affiliation, religious attendance, views of the Bible, and sociodemographic factors. The findings indicate that to understand individuals' views about voluntary euthanasia, one must pay attention to individuals' particular religious beliefs.

Attitudes toward Passive Euthanasia among Students from Selected Constituents of the University of Zagreb

“…Te dvije stavovske strukture u ovom radu promatramo u okviru liberalno-individualnih vrijednosti, koje se povezuju s odobravanjem pasivne eutanazije (Cifrić i Nikodem, 2005: 174). Rezultati nekoliko istraživanja (Hains i Hulbert-Williams, 2013;Poli, 2018;Sharp, 2017; Stolz i dr., 2015; Weiss i Lupkin, 2010) potvrđuju da politički liberalnije osobe tendiraju izražavati pozitivnije stavove o eutanaziji. Osvrnuvši se na spomenuto, očekujemo da studenti kod kojih je uočena izraženija sklonost prema tim dvama konceptima pokazuju veću sklonost prihvaćanju pasivne eutanazije.…”

“…Klerikalizam predstavlja političke zahtjeve i odgovarajuće argumentiranje da Crkva, kao najvažnija društvena institucija, zaslužuje pravo izravnog sudjelovanja u vlasti, dok se nacionalizam zalaže za jednonacionalnu državu u kojoj dominantan narod ima apsolutnu prednost u svemu (Čulig, Kufrin i Landripet, 2007). Rezultati prethodno spomenutih istraživanja (Hains i Hulbert-Williams, 2013;Poli, 2018;Sharp, 2017;Stolz i dr., 2015; Weiss i Lupkin, 2010) pokazuju da su politički konzervativnije osobe sklonije neprihvaćanju eutanazije, stoga pretpostavljamo da studenti kod kojih je uočena izraženija sklonost prema tim dvama konceptima pokazuju manju sklonost prihvaćanju pasivne eutanazije.…”

“…Tako su Wojciech Leppert i njegovi suradnici (2012) u svojem istraživanju utvrdili da su žene manje sklone eutanaziji zbog osjećaja odgovornosti koji im pomaže da se bolje nose s teškim situacijama, odnosno pomaže im u lakšem izdržavanju teških emocionalnih situacija. Zato smo, vodeći se iznesenim, kao i rezultatima nekoliko istraživanja koja tvrde da su muškarci skloniji prihvaćanju eutanazije (Cohen i dr., 2006;Sharp, 2017;Sikora, 2009; Terkamo-Moiso i dr., 2017a; Vijayalakshmi, Nagarajaiah i Suresh, 2017), pretpostavili da su studenti skloniji prihvaćanju pasivne eutanazije od studentica. Religijsko uvjerenje, ili religioznost, vrlo je složen fenomen koji možemo shvatiti kao »skup subjektivnih stavova, načina vjerovanja, mišljenja i osjećaja, unutrašnjih trajnijih dispozicija, koje su prisutne u strukturi ličnosti te se izražavaju i potvrđuju na iskustveno opažljiv način u verbalnom ili neverbalnom ponašanju vjernika« (Bosanac, Mandić i Petković, 1977: 544).…”

“…Tu individualnu karakteristiku držimo jednom od temeljnih ljudskih vrijednosti te ju kao takvu treba uključiti u raspravu o prekidu života. Nekoliko istraživanja (Cohen i dr., 2006;Levin, Bradley i Duffy, 2018;Sharp, 2017; Stolz i dr., 2015; Vijayalakshmi, Nagarajaiah i Suresh, 2017) potvrdilo je da su manje religiozni pojedinci skloni zauzimanju pozitivnih stavova o eutanaziji, a vrijedi i obratno -religiozniji pojedinci skloniji su zauzimanju negativnih stavova o eutanaziji. Prema Jorisu Gielenu, Stefu van den Brandenu i Bertu Broeckaertu (2009) u pozadini tih rezultata stoji središnja ideja (misao) mnogih religija, a to je ona o poštovanju života.…”

“…Iz toga zaključujemo da studenti nisu a priori isključivi u pogledu neodobravanja eutanazije, već smatraju da postoje određene okolnosti u kojima je ona opravdana (na primjer s česticom č14, »Pasivna eutanazija je opravdana ako pacijent boluje od neizlječive bolesti.«, slaže se ili u potpunosti slaže više od trećine studenata). Konačno, imajući na umu strukturu uzorka ovog rada, zaključujemo da ovi nalazi uvelike potvrđuju nalaze ranijih istraživanja (Karaahmetoglu i Kutahyalioglu, 2017;Leppert i dr., 2013;Poli, 2018;Sikora, 2009;Sharp, 2017;Stolz i dr., 2015;Tomašević i Jurun, 2007;Weiss i Lupkin, 2010) u kojima se pokazalo da su eutanaziji skloniji ispitanici niže dobne skupine, oni koji žive u urbanim sredinama te oni višeg stupnja obrazovanja.…”