Aggregate stability and sealing risk of solonetz under different land use regimes

Abstract

oko 3,75% od ukupne površine AP Vojvodine (Sekulić et al. 2005). Ova zemljišta se prvenstveno koriste kao prirodni pašnjaci, ali postoje i manje površine koje se ekstenzivno obrađuju ili one na kojima raste razređena šumska vegetacija. Površinski humusno-akumulativni/eluvijalni sloj kod solonjeca je mešoviti horizont u kojem se odvijaju dva specifična pedološka procesaakumulacija humusa i eluvijacija baza, humusa i gline. Ovaj horizont je neutralne do kisele reakcije, sa manjim sadržajem soli, baza i gline. Lakšeg je mehaničkog sastava sa dosta povoljnijim hemijskim i fizičkim osobinama u odnosu na Bt,na -argiluvični i natrični horizont. Limitirajući faktor plodnosti kod ovog zemljišta predstavlja Bt, na horizont koji je često i preko 100 cm Uvod Slatine predstavljaju zaslanjena i/ili alkalizovana (halomorfna) zemljišta, koja u Vojvodini zauzimaju oko 106.222 ha ili 5% (Sekulić et al. 2005). To su uglavnom zemljišta nepovoljnih fizičkih i hemijskih svojstava, izložena dopunskom vlaženju podzemnim vodama koje su mineralizovane. Solonjec je izraženo glinovito zemljište sa visokim sadržajem Na + i / ili Mg 2+ jona (WRB 2006). Prema važećoj nacionalnoj klasifikaciji (Škorić et al. 1985), slatine (halomorfna zemljišta) se dele na klasu zaslanjenih zemljišta koja se odlikuju visokim sadržajem soli i klasu akalizovanih zemljišta koje karakteriše visok sadržaj adsorbovanog natrijuma u Bt, na horizontu (u koju spada solonjec).Vojvođanske slatine pretežno čine alkalizovana zemljišta -solonjeci (80.333 ha), koji zauzimaju original scientific paper / originalni naučni članak Ratar. Povrt. 49:3 (2012) Izvod: Solonjeci predstavljaju alkalizovana zemljišta koja zauzimaju oko 3,75% teritorije AP Vojvodine. U radu je ispitivana stabilnost strukturnih agregata i rizik od stvaranja pokorice solonjeca u površinskom sloju (0-20 cm) pri različitim načinima njegovog korišćenja, u cilju ispitivanja mogućnosti unapređenja poljoprivredne proizvodnje na ovim zemljištima. Prema veličini, izdvojene su četiri klase agregata (8000-2000, 2000-250, 250-53 i <53 µm) i izračunat je rizik od stvaranja pokorice. Rezultati istraživanja pokazuju da je struktura solonjeca relativno stabilna u površinskom horizontu, ali i da postoji rizik od stvaranja pokorice. Solonjeci pod prirodnom vegetacijom pokazuju znatno bolju stabilnost agregata i manji rizik od stvaranja pokorice u odnosu na solonjece koji se koriste kao obradivo zemljište duži niz godina. Na ovom zemljištu se može preporučiti podizanje zaštitnih šuma, kao i gajenje biljnih vrsta sa plitkim korenovim sistemom uz uslov sprovođenja mera borbe protiv stvaranja pokorice i postojanja zadovoljavajućih hemijskih svojstava u površinskom horizontu. Takođe, preporučuju se dalja multidisciplinarna ispitivanja ovih alkalnih zemljišta, imajući u vidu veliku rasprostranjenost i varijabilnost njihovih osobina. Materijal i metod radaOpis lokaliteta Istraživanja su obavljena na tri lokaliteta u AP Vojvodini. Poljoprivredno zemljište u Vojvodini čini 1.789.977 ha ili 82% od ukupne teritorije, a oranice čin...