Adultizirano dijete rane i predškolske dobi u suvremenom konceptu odgoja i obrazovanja

Abstract

U radu se tematizira slika suvremenog djeteta rane i predškolske dobi u kontekstu aktualne pedagoške paradigme. Suvremeno društvo, zainteresirano da znanjem unaprijedi svoj gospodarski sustav, upućuje specifičan interes odgoju i obrazovanju pojedinaca. Suvremeni pedagoški koncept društva znanja zasniva se na teoriji učenja – konstruktivizmu. U skladu s time, dijete je dominantno shvaćeno kao ono koje uči uspostavljajući pritom partnerske odnose s odraslima. Djetetu se upućuje specifična odgovornost za vlastitu razvojnu dobrobit, ono se adultizira. Suvremen pristup djetetu, koji se zasniva na sociološkom konceptu njegovih prava, zanemaruje stajališta psihološkog diskursa kojim se razmatraju njegove razvojne potrebe, što se posljedično reflektira na karakter suvremenog odgojnog odnosa i dovodi do krize odgoja. Ovim se radom razmatra specifičan utjecaj suvremenih pedagoških polazišta, poput primjerice onog o ravnopravnom partnerstvu djeteta i odgojitelja, djetetu kao autonomnom subjektu ili prostoru kao trećem odgojitelju, na pojedine aspekte razvoja adultizirano shvaćenog djeteta rane i predškolske dobi. Upućuje se na važnost pojmovnog redefiniranja, umjesto odbacivanja, koncepta odgoja kao središnjeg predmeta pedagogijske znanosti.

Roditeljski Stres U Obiteljima Djece S Teškoćama U Razvoju I Strategije Suočavanja

“…Roditeljima su usluge i podrška u lokalnim zajednicama nerijetko nedostupne ili pak nezadovoljavajuće (Bećirević i Dowling, 2012; Nižić i sur., 2019; Vlah i sur., 2019), stoga je potrebno ulagati kontinuirane napore u unaprjeđenje sustava i usluga koje bi bile u skladu s obitelji te stvoriti kvalitetan tim stručnjaka među kojima bi također postojala česta suradnja i komunikacija (Nižić i sur., 2019). Roditeljima je potrebna podrška radi kvalitetnijeg odgoja i razvoja poželjnog pristupa djetetu s obzirom da su oni najvažniji odgojitelji djece te bi baš zato trebali biti u fokusu interesa stručnjaka i društva (Pintar, 2018). Upravo se socijalna podrška smatra najmoćnijim faktorom povezanim s uspješnom brigom o djetetu, ali i smanjivanjem emocionalnih problema, povećanjem bračnog zadovoljstva i smanjivanjem socijalne izolacije (Rusu, 2019).…”