Kružne raskrsnice, kao poseban oblik nesignalisanih raskrsnica, su sve češće izborno rešenje projektanata širom sveta. Usaglašavanje kapaciteta kružnih raskrsnica sa zahtevima za protokom su jedan od najvažnijih koraka u cilju zadovoljenja planiranih uslova odvijanja saobraćaja. Kapacitet kružnih raskrsnica može se utvrditi empririjskim metodama, prema metodologiji prihvatljivih intervala sleđenja i simulacijom. Svaka od ovih metodologija ima određena ograničenja, iz razloga što ni jedna od njih ne može samostalno i u potpunosti uzeti u obzir kompleksne procese ponašanja vozača, kao i kinematske procese koji se javljaju na ulaznim tokovima kružnih raskrsnica. Svi ovi modeli zahtevaju određene polu-empirijske ili potpuno empirijske parametre koji uzimaju u obzir lokalne uslove koji u najvećoj meri zavise od ponašanja vozača. Iako ovakva kalibracija omogućava primenjivost u sličnim uslovima odvijanja saobraćaja, često je ograničena dostupnošću podataka ili nepotpunim razumevanjem odnosa između parametara modela i kapaciteta.