“…Posljednjih se godina tako pojavio niz istraživanja uporabe engleskih diskursnih oznaka kod neizvornih govornika različitih materinskih jezika, primjerice španjolskoga (Romero-Trillo, 2002), njemačkoga (Müller, 2005), francuskoga (Gilquin, 2008), hrvatskoga (Vickov, 2010a), turskoga (Aşik i Cephe, 2013) i perzijskoga (Nejadansari i Mohammadi, 2015). Samo neke od tema kojima se bave novija istraživanja neizvornih govornika (od kojih ćemo neka detaljnije opisati u poglavljima koja slijede) jesu uporaba diskursnih oznaka u pisanju (Vickov, 2010a), utjecaj prvoga jezika na uporabu diskursnih oznaka u stranomu jeziku (Liu, 2013), utjecaj diskursnih oznaka na tečnost govora (Sadeghi i Yarandi, 2014), utjecaj razine jezične vrsnosti na uporabu diskursnih oznaka (Neary-Sundquist, 2014), učinak eksplicitne pouke na usvajanje diskursnih oznaka (Rahimi i Riasati, 2012) i uporaba diskursnih oznaka u učionici (Ding, Wang i Ding, 2015;Nejadansari i Mohammadi, 2015).…”