2014
DOI: 10.1590/s2316-82422014000200013
|View full text |Cite
|
Sign up to set email alerts
|

Ecce Homo

Abstract: Artigo publicado em 1909, no diário A Imprensa. Nele, o autor o discorre sobre a recente autobiografia de Nietzsche, traduzida para o francês por Henri Albert. Ele se concentra em algumas partes do livro, destacando sobretudo aquelas nas quais o filósofo trata de sua alimentação e de suas distrações literárias.

Help me understand this report

Search citation statements

Order By: Relevance

Paper Sections

Select...

Citation Types

0
0
0
1

Year Published

2023
2023
2023
2023

Publication Types

Select...
1

Relationship

0
1

Authors

Journals

citations
Cited by 1 publication
(1 citation statement)
references
References 0 publications
0
0
0
1
Order By: Relevance
“…Oko sklono nepodobnom promatranju u Nietzscheovoj neprestanoj borbi sa Sokratom (koji mu je »toliko blizak«) vidi ono što je Rohdeovo uho čulo, ono svjedoči o tome da se ono najvlastitije zadobiva u trenutku smrti kao trenutku istosti i nalikovanja protivniku iza kojeg uvijek stoji bog zaštitnik kao uzor, granica i mjera heroja. Nietzsche ne samo da postizanje vlastitosti u Tako je govorio Zaratustra razumije kao trenutak koji dijeli njegovu produkciju na da-kazivajuće i ne-kazivajuće knjige, 47 već ukazuje i na to da je ono najvlastitije zadobio unutar vremena prožetog atmosferom smrti. Naime, pisanje Tako je govorio Zaratustra odigrava se u »godinama očajnog stanja«, 48 dok Nietzsche samu zatečenost i pogođenost ovim pismom prikazuje kao umiranje kojim zadobiva vječni život: »Skupo se ispašta biti besmrtan: za to se za života umire više puta.« 49 Nietzscheove riječi da se Tako je govorio Zaratustra -kao veliko djelo koje »onog časa kada je završeno okreće protiv onoga koji ga je učinio« 50 -trebalo bi čuti u dosluhu s Rohdeovim zapažanjem koje u kulminaciji Nietzscheova pisma prepoznaje Platonov rukopis, ali i s glasom koji proklinje posljednjeg filozofa koji ga izgovara u ranom aforizmu »Edip«.…”
unclassified
“…Oko sklono nepodobnom promatranju u Nietzscheovoj neprestanoj borbi sa Sokratom (koji mu je »toliko blizak«) vidi ono što je Rohdeovo uho čulo, ono svjedoči o tome da se ono najvlastitije zadobiva u trenutku smrti kao trenutku istosti i nalikovanja protivniku iza kojeg uvijek stoji bog zaštitnik kao uzor, granica i mjera heroja. Nietzsche ne samo da postizanje vlastitosti u Tako je govorio Zaratustra razumije kao trenutak koji dijeli njegovu produkciju na da-kazivajuće i ne-kazivajuće knjige, 47 već ukazuje i na to da je ono najvlastitije zadobio unutar vremena prožetog atmosferom smrti. Naime, pisanje Tako je govorio Zaratustra odigrava se u »godinama očajnog stanja«, 48 dok Nietzsche samu zatečenost i pogođenost ovim pismom prikazuje kao umiranje kojim zadobiva vječni život: »Skupo se ispašta biti besmrtan: za to se za života umire više puta.« 49 Nietzscheove riječi da se Tako je govorio Zaratustra -kao veliko djelo koje »onog časa kada je završeno okreće protiv onoga koji ga je učinio« 50 -trebalo bi čuti u dosluhu s Rohdeovim zapažanjem koje u kulminaciji Nietzscheova pisma prepoznaje Platonov rukopis, ali i s glasom koji proklinje posljednjeg filozofa koji ga izgovara u ranom aforizmu »Edip«.…”
unclassified