“…Vaspitačima je pored motivacije i komunikacije potreban i određen nivo kompetenci koji se dobija formalnim i neformalnim obrazovanjem. Pod kompetencijama se podrazumeva skup povezanih znanja, veština, stavova i drugih ličnih karakteristika, kao značajan faktor uticaja na radnu uspešnost (Arsenijević, Andevski, 2012). Kompetentni vaspitači imaju nekoliko zajedničkih karakteristika (Vandekerckhove i sar., 2013), a između ostalih su dobri lideri koji umeju da stimulišu decu na interakciju, pružaju podršku, podstiču diskusiju i postavljanje pitanja, imaju visok prag tolerancije, strpljivi su i dr. Nova tehnološka sredstva pružaju vaspitačima mogućnost da njihova praksa bude inovativna i interesantnija za decu (Gnjatović, 2015), a time se postiže i veće zadovoljstvo prilikom izvršenja radnih zadataka.…”