Untitled

Abstract

Rad prikazuje različite faktore koji utječu na suradljivost uzimanja antipsihotika s ciljem sveobuhvatnog sagledavanja suradljivosti u uzimanju lijekova osoba oboljelih od shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja. Pregled literature o suradljivosti pokazuje da su najkonzistentniji faktori povezani s nesuradljivošću nedostatak dobroga terapijskog odnosa s pacijentom i nedostatak uvida u postojanje bolesti, stoga bi vodeće strategije u postupanju sa suradljivošću trebale biti psihosocijalne. Premda su se mnogi pristupi, poput psihoedukacije i motivacijskog intervjuiranja, pokazali korisnima za povećanje suradljivosti, uključujući i terapiju suradljivosti, ne može se zaključiti da je bilo koji pristup bolji. balansirani pristup psihološkim metodama koje uključuju elemente psihoedukacije, motivacijskog intervjuiranja, stvaranja odnosa povjerenja, aktivno uključenje u donošenje odluka o liječenju, orijentaciju prema osnaživanju i oporavku, točne informacije o bolesti i liječenju povezane s kontekstom osobnog života pacijenta i perspektivom oporavka te borbu protiv stigme i samostigmatizacije put je koji će pomoći da većina nesuradljivih bolesnika postane suradljiva i da suradljivi ostanu suradljivi. UvodPsihofarmakološka terapija smatra se nezaobilaznom u liječenju osoba oboljelih od shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja. Liječenje antipsihoticima utječe na smanjenje težine simptoma